ŠAJBEROVO KOLO: Ovako su to radili "majstori" u SFRJ!

Odmah na početku da razjasnimo, današnje tvrdnje da je Slavko Šajber bio anonimus koji je poništio poslednje kolo u sezoni 1985. - 1986. iznose oni koji računaju na slabo pamćenje starijih i neinformisanost mlađih generacija.

Ovaj visoki komunistički funkcioner je uspeo da Cibonu dovede do evropskog vrha, odnosno duple titule šampiona Starog kontinenta. Okupljajući jak pul sponzora, Šajber je napravio tim, svakako predvođen Draženom Petrovićem, koji je vladao nekoliko sezona do pojave Jugoplastike.

Kao uspješan funkcioner, delegiran je u FSJ, postao je predsednik sa planom da profesionalizuje srpski fudbal, dozvoli dolazak stranaca i očisti takmičenje od nesportskih stvari.

Liga je bila mnogo jača nego danas, ali ne i imuna na namještanja, mada se obično sve zataškavalo van fudbalskih foruma, prije svega u komitetima.

Zbog toga je odluka Slavka Šajbera da poništi posljednje kolo tog nesretnog šampionata naišla na šok, ali i pozitivne reakcije. Jer, to što se desilo u posljednjih 90 minuta sezone bila je lakrdija.

Partizan i Zvezda su u poslednje kolo ušli sa istim brojem bodova, crno-bijeli su imali za gol bolju razliku. "Vječiti" su slavili sa 4:0, Zvijezda na "Koševu" protiv Sarajeva, Partizan u sudaru sa Železničarom na JNA. Dva beogradska kluba su se utrkivala ko će dati više golova, Partizan je bio nešto vještiji, organizovao je oproštaj Zvonku Vargi, meč je kasnio i bio završen kasnije nego onaj na "Koševu". Na kraju je Partizan osvojio titulu za taj jedan gol, tačnije mislio da je osvojio jer je narednog dana Slavko Šajber poništio čitavo kolo.



Naredne nedjelje Partizan je izgubio službenim rezultatom, nisu se pojavili na svom stadionu, Zvijezda je igrala ponovo protiv Sarajeva, izgubila, ali je osvojila titulu. Oba tima su kažnjena, naredne sezone je Vardar sa rezultatskim plusom stigao do krune. Kasnije je sve poništeno, Partizanu su vraćene titule. Sud je vijećao više od godine, u svakom slučaju presuda je glasila da nema dokaza.


Svako ko je pratio fudbal tog popodneva osjećao se jadno, nisu samo Partizan i Zvijezda u pitanju.

Dinamo iz Zagreba je tog dana bio pucački raspoložen, dobili su Vošu u Novom Sadu sa 7:1, jurili su pobjedu kako bi se na osnovu gol razlike plasirali u Kup UEFA.

Pa jesu li?

Nisu, jer je Rijeka odigrala tačno koliko joj je trebalo, 1:1 na "Bilinom Polju" protiv Čelika i za bod otišla u Evropu. I Čeliku je bio potreban bod kako bi osiguran opstanak, pa eto zajedničkog interesa.

Nisu "Modri" stigli ni Hajduk koji je bio siguran kod kuće, goleada od 5:3 protiv Dinama iz Vinkovaca. Ta tri gola je postigao Davor Čop za goste, tačno koliko mu je trebalo da završi kao prvi strijelac lige sa 22 gola.

Ima još,  OFK Beograd je slavio sa 3:2 protiv Veleža u Mostaru, bodovi su im bili potrebni za opstanak, ali su ipak ispali. Naime, dva crnogorska kluba, Sutjeska i Budućnost su odigrali meč za Bogove, 5:5, taman po bod kako bi bili sigurni bez obzira na ostale rezultate.

Uz Vošu koja je bila davno otpisana, potonuli su "Romantičari" sa najgorom gol razlikom, čak pet klubova, Vinkovčani, Budućnost, Čelik, Sarajevo i OFK Beograd su imali po 30 bodova, na "Karaburmi" najgori odnos, u to vrijeme u upravama klubova sjedilo je dosta matematičara.

Evo i rezultat posljednjeg dana:

Vojvodina - Dinamo ZG 1:7
Hajduk - Dinamo Vinkovci 5:3
Sarajevo - Zvezda 0:4
Partizan - Željezničar 4:0
Sutjeska - Budućnost 5:5
Velež - OFK Beograd 2:3
Čelik - Rijeka 1:1
Priština - Vardar 0:0
Osijek - Sloboda 2:1

Ova dva posljednja meča su bila regularna, razlog je što nikome nije ništa trebalo, pa su igrali rekreativno.

To je i odlučilo prvaka naredne sezone, umiješani klubovi su kažnjeni sa po minus 6 bodova, pa je sledeće godine Vardar bio prvak i prestavljao Jugoslaviju 1988. u Kupu Evopskih Prvaka..

Međutim, naknadno nakon odluke Ustavnog suda, Partizan je postao prvak, kada su im vraćeni bodovi, a bez kazni su Skopljanci bili peti.

Naravno, poništeno kolo nije spriječilo nove bruke narednih sezona. Čelik je savladao Prištinu sa 3:2 u onom komičnom meču kada su se domaći posle vođstva sklanjali, kako bi Zeničani dobili sa 3:2 i ostali u ligi.

Sljedeće godine je Slavko Šajber bio sklonjen, nasljedio ga je Antun Čilić. Šajber je inače bio Jevrejin kome su ustaše praktično pobile cijelu porodicu, bio je kritičar Tuđmana i koketiranja sa ustaštvom u nezavisnoj Hrvatskoj. Skrajnut iz političkog života, on je umro poslije duge bolesti 2003. godine u Zagrebu.

Inače, Hrvati su ga jednom pitali da li je on prvi hrvatski političar koji je udario šamar Srbima jer je kaznio Zvijezdu i Partizan.

Znate li šta je Šajber odgovorio?

"A što je onda s Dinamom i Rijekom koje sam također kaznio?”. Ja nisam kažnjavao Srbe nego lopove, a među njima je bilo i Hrvata..."

Ono što je ostalo su legenda o 1986. i današnje romansirane priče o poštenju u nekadašnjoj ligi.

Ovo "nema dokaza" zvuči poznato, zar ne?

(sportske.net)