Budi voda, prijatelju...

„Moraš biti bezobličan, kao voda. Kada vodu uliješ u čašu, ona postaje čaša. Ako ju uliješ u flašu, postaće flaša. Kada ju uliješ u čajnik, voda postaje čajnik. Voda može kapati, a može i rušiti sve pred sobom. Budi poput vode, prijatelju.“

Mnogo je prošlo od legendarne izjave legendarnog Bruce Leeja,a ipak, ništa se nije promijenilo. Voda je najmoćnija stvar na svijetu, voda je u nama i oko nas. Ako joj se suprotstavimo srušiće nas, ako je dovoljno cijenimo 'hranit' će nas. Voda postoji svuda i uvijek.

Nije baš uvijek tako. Svi pamtimo neke trenutke kada nam voda nije bila dostupna, do skoro je trajala redukcija u glavnom gradu BiH, postajali smo očajni. Sat vremena bez vode zaista može postati beskorisno vrijeme. Uglavnom postane. Korisno je, možda, samo to što bar na trenutak cijenimo ono što nas svakodnevno okružuje. Zamislite samo svijet bez vode. Dobro, ne možemo. Zamislite da morate pješačiti dvadeset i pet kilometara do prvog izvora vode, po najvećim vrelinama. Zamislite da se ne možete istuširati pred izlazak u grad, pred odlazak na prvi spoj. A onda...

Zamislite dijete koje umire, jer nema vode. Priznajem da je teško, toga, hvala Bogu, nema kod nas. Takve situacije povezujemo samo sa Afrikom, takve situacije su nam postale sinonim za ove zemlje, nažalost.

Postoje ljudi koji se ne mire s tim, koji nepostojanje vode ne mogu povezati sa ljudskom vrstom, gdje god se ona nalazila. Postoje i ljudi koji su spremni boriti se protiv ove pojave, to su vam oni na koje računamo kada je najteže, njima se obraćamo kada ne znamo kako dalje. Jedan od takvih je, na terenu i van njega – Neven Subotić.

Rođeni Banjalučanin, fantastični defanzivac  Saint-Etiennea, već godinama unazad zarađene milione ne troši na skupocijene automobile i 'skupocijene' djevojke. Neven svojim novcem gazi po 'karakteru' ljudi kojima slabiji nisu bitni, koji ne mare za nemoćne i zapostavljene. Neven novcem kupuje ono što se novcem kupiti ne može.

Subotić se oduvijek razlikovao od ljudi s naših prostora, možemo ga slobodno zvati multikulturalnim izdankom bivše Jugoslavije. Nećemo, ipak. Mnogo ljepše je da ga zovemo zadnjim predstavnikom nekih spokojnijih vremena, vremena kada je novac bio važan, ali ne važniji od sreće.

Neven Subotić je rođen u Banja Luci, odakle je tokom nesretnog rata odselio u SAD, da bi ga kasnije fudbal  odveo u Njemačku gdje postaje jedna od najvećih uzdanica Jurgena Kloppa u onoj nevjerovatnoj generaciji Borussije Dortmund. Ipak, njegove fudbalske vještine svima su poznate, o njima nije potrebno mnogo govoriti.

Ono sa čim mnogi nisu upoznati je saosjećanje koje je u njemu probudila nevolja. Kada su mnogi oko nas učili mrziti, Neven je učio kako se voli, kako da pomogne drugom i bude sretan. Danas, kada je uspješan čovjek, osnovao je fondaciju koja se bavi problemom vode, prije svega u podsaharskoj Africi. O svom poduhvatu govorio je i za njemačke medije.

„Još davno sam shvatio da u svijetu ima mnogo negativnih stvari. Samo saznanje, ipak, nije dovoljno. Zaključio sam da se svi moramo pokrenuti kako bismo svijet napravili ljepšim mjestom. Imao sam mnogo sreće da odrastem u sretnoj okolini, imao sam dobre roditelje koji su brinuli o meni, radili su i po dva posla kako bih ja imao dobar život. Prihvatili su okolnosti i iz njih izvukli najbolje. Od njih sam naučio da ne treba očajavati kada je najteže. Moramo uticati na ono na šta možemo, okružiti se pozitivnim ljudima je dobar početak.“, rekao je Subotić u intervjuu za njemački Socratesmagazin.de.

Djelovanje fondacije fantastično napreduje, već su izgradili preko stotinu bunara s vodom širom Afrike, čime su zaslužni za mnoge osmijehe na licima koja za osmijeh nisu znala...

U ovaj hvale vrijedan poduhvat uključuju se i drugi fudbaleri, nedavno je o tome govorio bivši Subotićev saigrač, turski reprezentativac Nuri Sahin.

"Sedmicu dana sam proveo u Etiopiji, skupa s mojim prijateljem Nevenom. Još od 2013. godine on širom Afrike izgrađuje bunare kojima vodom snabdijeva i najzabačenije dijelove ovog kontinenta. Tako smanjuje bolesti nastale neadekvatnom higijenom ljudi. Takođe motiviše djecu da idu u školu. Jednom prilikom mi je rekao: 'To jednostavno moraš doživjeti, vidio bi kako voda mijenja čovjekov život.' Bio si u pravu, prijatelju. Zahvaljujući tebi upoznao sam prave vrijednosti života. Ne mogu ti dovoljno zahvaliti što si mi omogućio da uzmem učešće u tvojim akcijama, svakako ćemo nastaviti donositi osmijehe na dječija lica.", izjavio je Sahin za njemački Bild.

Posao humanitarca nije lak, ali nagrada koju za njega dobiva je, kaže Subotić, neprocjenjiva.
„Nije dovoljno nekom dati 10 eura, važno je problemu pristupiti tako da se on iskorijeni. U Africi djeca pješače kilometrima noseći po 20 litara vode na leđima, ne bi li imali šta da piju. Okolnosti u kojima to rade su užasne, nezamislive! Tamo su nesnosne vrućine. Ta voda, pritom, nije ni blizu kvalitetna kao ova na koju smo mi u Evropi navikli. Trudimo se da toj djeci pružimo priliku da umjesto po vodu idu u školu. Polako uspjevamo u tome, nastavićemo u to ulagati mnogo truda i strasti. Bio sam najsretniji čovjek na svijetu kada smo obezbijedili pristup vodi za više od 30.000 ljudi.“, izjavljuje heroj iz Banja Luke.

Povrede su ovom fudbaleru obilježile i pomalo unakazile karijeru. Kada završi karijeru fudbalera, Subotić se ne namjerava zadržavati u svijetu fudbala, on ima neke svoje prioritete.
„Nakon fudbalske karijere vidim se u fondaciji. Nastaviću da se trudim, moja motivacija su ljudi. Ako budem nastavio raditi dobre stvari, biću i zadovoljan, a o tome će najbolje svjedočiti osmijesi zahvalnih. Srećem i upoznajem mnogo novih ljudi, nije važno ni da li govorimo istim jezikom, iz jednog pogleda saznaš sve kroz šta su prošli. Previše je nepravde u svijetu, nevina djeca umiru svakog dana. Brojke su nevjerovatne, a to još traje, nije počelo juče. Jednog dana i ja ću stići do kraja, glavno pitanje za mene će biti: šta sam uradio sa srećom koju sam dobio i koju nisam zaslužio više nego bilo koji drugi čovjek na planeti? Da li sam vrijeme provodio sa dobrim ljudima, da li sam posjećivao bolnice i koliko osmijeha sam izmamio. Za mene je to vrhunac, životna Liga šampiona.“, nastavlja svoju priču Subotić.

Zato, prijatelju, ne divi se voznim parkovima fudbalera, ne uzdiši za top modelima koji ih prate i koji se smjenjuju svakog mjeseca. Ne obraćaj pažnju na to, nije vrijedno.

I ako ne možeš biti voda... Budi Neven Subotić, prijatelju.

Bolje je.

Piše: Došić Nevzudin

(Sport.ba)