O USPJEHU VATRENIH

Selektor, lider na terenu i zajedništvo

18. 07. 2018 - 11:04 | Kolumne

Nakon što smo mogli uživati u netom okončanom Mundijalu u Rusiji, nužno ja analizirati osnovne razloge fantastičnog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije. Doima se gotovo nestvarno činjenica da je selekcija naših susjeda djelovala najuigranije, najborbenije na Mundijalu, sa jasnim planom vođena s klupe ali i na samom terenu. Gotovo cijela planeta je navijala za selekciju Hrvatske, autsajdera, veoma malu po brojnosti svog puka državu koja je nastala raspadom nekad velike Jugoslavije... Ali zemlju iznimno talentovanih ljudi u najbitnijim granama sporta dokazanih i u minula dva i pol desetljeća.

Ovaj uspjeh je zapravo pokazao što znači imati selektora s jasnom vizijom, lidera na samom terenu i nevjerovatnu zajedničku energiju koja je dovela na najvećeg uspjeha ne samo Hrvatske nego i najvećeg uspjeha neke države koja je pozicionirana istočno od Njemačke i sjeverno od Italije. Naime, jedino je selekcija Hrvatske izborila finale Svjetskog prvenstva u fudbalu... Ostalo su velesile: Brazil, Italija, Njemačka, Argentina, Francuska, Španija, Engleska, Brazil, Urugvaj.

Selektor Dalić je uspio obezbjediti plasman na Mundijal u veoma neugodnoj situaciji po selekciju Hrvatske. Zahvalio se Nogometni savez bivšem izborniku Čačiću i postavio Zlatka Dalića na poziciju izbornika. Za baraž je bila potrebna pobjeda na gostovanju u Ukrajini i kockasti su apsolvirali taj izazov uspješno. Nakom toga su u dvomeču sa selekcijom Grčke izdominirali i veoma lako uspjeli se kvalifikovali za Mundijal. Ždrijeb nije bio NAKLONJEN Hrvatima. Našli su se u grupi sa Argentinom, Nigerijom  i Islandom koji ih je pobjedio u natjecanju po skupinama.

Selektor Dalić je odlično izabrao protivnike za prijateljske mečeve i napravio pun pogodak. Uvidio je određene slabosti u meču sa selekcijom Perua u kojoj su kockasti upisali ubjedljiv poraz. Već u meču sa selekcijom Senegala sve je izgledalo mnogo bolje. Utakmice u grupnoj fazi su pokazale da je selektor Dalić zaigrao sa tri vezana igrača, kapitenom Modrićem u novoj ulozi, ofanzivnog veziste. Brozović, koji je po meni turnir odigrao na vrhunskom nivou, i Rakitić su djelovali defanzivnije. No prednost su ostvarili po bokovima gdje su Perišić i Strinić na lijevoj a Vrsaljko i Rebić na desnoj strani ostvarivali višak i upravo na taj način i uz pomoć izvanrednog Maria Mandžukića kapitilizovali sve to  kroz rezultat i igru.

Selektor se oslonio na neosporan kvalitet igrača ali je donio novu vrijednost: vjeru u igrače, prenio na njim optimizam i smirenost, ekipa je djelovala po načelu svi za jednog jedan za sve... Opšti dojam je da je uloga selektora Dalića ogromna i da je presudno upravo Dalić doprinio da se naši susjedi okite srebrnom medaljom na ovom Mundijalu. Najbolji igrač turnira je kapiten Hrvatske selekcije Luka Modrić. Kruna je to iznimno uspješne karijere ovog po mnogima najboljeg fudbalera svih vremena s ovih prostora. Na terenu srčan i borben, dokazao je hrabrost i neizmjernu ljubav prema državnom dresu. Osvojio je naklonost mnogih ljubitelja  fudbala širom planete.

Sjajno je predvodio svoje saigrače do najvećeg uspjeha. Ovu selekciju je odlikovalo zajedništvo na terenu kao nikad ranije. Požrtvovani i hrabri uspjeli su u par navrata napraviti preokret i iz minusa okrenuti rezultat i igru u svoju korist. Od golmana Subašića pa sve do posljednjeg igrača na klupi Hrvatska je selekcija pokazala da uz zajednički angažman, lojalnost i vjeru te vođeni selektorom i liderom na terenu  potpuno su zaslužili sve ovacije i simpatije ne samo u Hrvatskoj.Upravo to može i treba biti putokaz i svim drugim. 

Piše: Enes Tarić