VREMEPLOV

ARSENAL NASTAVIO DOBAR NIZ: Topnici nanizali 20 mečeva bez poraza, a zadnj put kada su to uradili ovi igrači su bili u sastavu

06. 12. 2018 - 19:12 | Vremeplov

Kada biste pogledali ljestvicu engleske Premier lige, Arsenal sa 31 osvojenim bodom nakon 15 kola ne stoji baš najbolje. Nije to loš učinak, dapače, međutim njihova je nesreća što Manchester City, Liverpool, pa i Tottenham, igraju fantastične sezone, tako da su Topnici tek na diobi četvrtog mjesta s Cherlseajem. Igrači Unai Emeryja spomenuto petk mjesto mogu zahvaliti lošem izdanju u prva dva kola, kada su poraženi od Cityja i Chelseaja. Nakon toga, krenula je renesansa te se trenutno nalaze na nizu od 20 utakmica bez poraza. Suvereno haraju skupinom Europske lige u kojoj su još Sporting, Vorskla i Karabag, a uz to su u Premiershipu nanizali devet pobjeda i četiri neriješena ishoda.

Ovaj niz nagnao nas je da zavirimo u prošlost te se prisjetimo kada su posljednji puta Topnici imali sličan niz. Bilo je to 2007. godine, a svoj je obol u jednom dijelu niza dao i naš Eduardo da Silva. Naime, niz od 28 utakmica bez poraza, Arsenal je ostvario od 9. travnja do 24. studenog, a bivši napadač Vatrenih transferiran je iz Dinama u Englesku u ljeto te godine. Početkom te sezone, popularni Dudu je prolazio određenu aklimatizaciju na engleski nogomet, tako da je standardan član udarne postave postao tek krajem prosinca, sve dok u veljači nije pretrpio stravičan prijelom noge nakon horor starta Martina Taylora.

A tko je, osim Eduarda, bio sastavni dio tog niza? Na vratima je bio španjolski veteran Manuel Almunia, koji je naslijedio poziciju jedinice od još jednog veterana – Jensa Lehmanna. Niz od 28 utakmica bez poraza, dosta je lakše ostvariti kada imate pravi stoperski bedem, a to su William Gallas i Kolo Toure svakako bili. Obrambeni dio momčadi popunili su sjajni francuski bekovi – Bacary Sagna i Gael Clichy. Zanimljivo, obojica još uvijek aktivno igraju nogomet – Clichy u Basaksehiru, dok se Sagna otisnuo preko bare u Montreal.

Dvojac centralnih veznjaka bio je nedodirljiv, Mathieu Flamini i Cesc Fabregas, koji je tada bio jedna od najvećih mladih zvijezda svjetskog nogometa. Klasu je kasnije potvrdio u Barceloni, španjolskoj reprezentaciji, dok je od 2014. član Chelseaja.

Zanimljiv je i trojac napadački orijentiranih veznih igrača. S desne strane pamtimo iznimno probojnog Emmanuela Ebouea, kojem je povremeno pomagao još jedan wunderkind – 18-godišnji Theo Walcott. Suprotno krilo pokrivao je Aleksandar Hleb, najbolji Bjelorus u posljednjih 20-ak godina. Iako se radilo o sjajnom igraču, treba reći kako je upitno bi li bio redovit u početnoj postavi da je Robin Van Persie bio zdrav. Naime, veći dio druge polovice sezone 2006/07, Nizozemac je propustio zbog loma metatarzalne kosti, dok je u sezoni poslije dva mjeseca bio odsutan zbog ozljede koljena. Trojac je kompletirao još jedan igrač sklon ozljedama, ali na njegovu žalost, ti su problemi potrajali većinu karijere, a ne samo godinu dana. Naravno, riječ je o Tomasu Rosickom, koji je pretprošle sezone okončao karijeru.

Što se napada tiče, tu nema dvojbe. Emanuel Adebayor tada je slovio za jednog od najboljih napadača svijeta, a ukupno je u dvije sezone obuhvaćene ovim nizom nepobjedovisti Togoanac poentirao 42 puta u svim natjecanjima.

Ovu generaciju Arsenala prvenstveno pamtimo kao momčad čiji je nogomet plijenio ljepotom, lepršavim stilom i želji za postizanjem što više pogodaka. Nekada su se znali zaigrati i doslovce se htjeti ušetati s loptom u gol, a dosta je analitičara smatralo da ih je takav stil igre koštao trofejnije riznice. U dvije sezone obihvaćene ovih nizom nepobjedivosti, nijednom nisu uspjeli otići do kraja, neovisno o kojem natjecanju govorimo, a dobro pamtimo i da od 2005. do 2014. nisu osvojili nijedan trofej. Ipak, Arsene Wenger znao je stvoriti lijepu igru, zbog čega Arsenal i danas spada u red popularnijih europskih klubova.

15441132201605

(Sport.ba)