SRPSKA LEGENDA SE PRISJETILA DUELA NA MAKSIMIRU Htio sam zadaviti Jarnija u Zagrebu, likvidirati ga!

U životu nisam sreo igrača s tako ubitačnim centaršutom iz punog trka. Uvijek sam se pitao kako je moguće da iz svake pozicije uputi loptu koja te pogodi 'u trepavicu', rekao je bivši srpski nogometaš Albert Nađ o Robertu Jarniju. Legendarni lijevi bek i nekadašnji trener Sarajeva je toliko oduševio Nađa da ga je uvrstio u svoju idealnu momčad.

- Bili smo cimeri na putovanjima, a jednom sam ga pitao gdje je naučio tako centrirati. Rekao je da je sve stvar vježbe i napornog rada na treninzima. Spomenuo mi je ime trenera u Hajduku koji mu je otkrio tajne vrhunskog centaršuta, ali sam zaboravio ime - rekao je Nađ za Mondo.

- Ostajali su po dva sata poslije treninga, ovaj mu je samo gurao loptu u prostor, a Robert bi centrirao do besvijesti. Nije ni čudo što je taj element igre doveo do savršenstva - objasnio je.

S Jarnijem je igrao u Betisu, a na suprotnim stranama terena su se našli 1999. godine kada je Jugoslavija gostovala u Zagrebu. Završilo je 2-2, a Zoran Mirković je tada isključen u prvom poluvremenu nakon što je Jarnija uhvatio za međunožje. Hrvatska je zbog remija ostala bez plasmana na Euro 2000. godine.

- Svi znamo kolike su bile tenzije uoči te utakmice. Rezultat od presudnog značaja za plasman, mi ili oni, visok rizik, naelektrizirana atmosfera. Doslovno je falila iskrica da sve eksplodira i poprimi neželjene razmjere. Jarnijeva reakcija nije nikako išla u prilog smirivanju strasti - komentirao je Nađ kojeg je klupski suigrač tada užasno naljutio. Međutim, brzo nakon utakmice je sve zaboravljeno.

- Za Mirkovića sam bio spreman da ubijem, što se može dokazati na primjeru Roberta Jarnija, haha. Ružno je reći, ali mi je došlo da ga zadavim. Što mu sve nisam rekao na terenu... Jednostavno, u tom trenutku nisam znao za sebe. Ali i uz to, na toj utakmici sam se osjećao sigurnije nego na onoj prvoj kada je nestalo struje u Beogradu - kaže Nađ io nastavlja:

- Zanimljiva scena dogodila se dva dana nakon utakmice na aerodromu u Frankfurtu. Ni Zagreb ni Beograd nisu imali direktne linije za Sevillu pa smo išli smo preko Njemačke. U jednom trenutku sam ugledao Roberta kako gura kofer i ide prema meni. Kada je podignuo glavu i ugledao me, obojica smo se počeli smijati. Tada sam mu još jednom rekao: 'Jesi mi prijatelj, ali sam te u tom trenutku htio likvidirati.