AKTUELNOSTI S KOŠEVA

OPET PRVAK POSTANI Bordo div jači je nego ikad i spreman je samljeti sve iako je hendikepiran povredama

20. 08. 2019 - 15:50 | Kolumne

Dvostruka kruna na Koševu, prvi put u historiji. Navijači u neviđenom transu, sanjane su grupne faze nekog evropskog takmičenja. Poletjeli su pojedinci opet, sasvim neopravdano, kao nebrojneno puta do sada, do nebeskih visina, zaboravivši sumornu stvarnost našeg fudbala. A ona je takva da niti jedan stadion nam ne ispunjava uvjete za odigravanje takvih mečeva, niti ima nekih naznaka da bi se to uskoro moglo i desiti. Ona je također takva da se do posljednjeg trena nije znalo da li će prvak uopće otići na pripreme ili će neke od vedeta napustiti Koševo za "buraniju". Zaboravlja se dosta toga prebrzo, a to je i glavna boljka naše cjelokupne nacije.

Bordo tim je u samo godinu dana prošao nevjerovatan put, preko pravog trnja do zvijezda. Liči mi to na pravu holivudsku bajku, pogotovo kada se prisjetim debakla 2. avgusta prošle godine. Te kobne noći zabilježen je najteži poraz jednog bh. tima na evropskoj sceni. Još na domaćem terenu. Uoči duela s Atalantom stvorena je euforija kao da je Sarajevo favorit i siguran putnik u treće pretkolo Evropske lige. Međutim, realnost je sasvim drugačija. Atalanta je ekipa koja je kao sedma završila tu sezonu u Seriji A, a skoro do samog kraja bila i legitiman kandidat za plasman u Ligu prvaka. A prošle je napravila pravu senzaciju i plasirala se u najelitnije takmičenje.

I nakon prvog duela u Reggio Emiliji tvrdio sam da je rezultat zapravo plod lude sreće, jer dovoljno se prisjetiti igre Bordo tima u prvom dijelu susreta. Italijani da su bili prisebniji i uigraniji mogli su već tada do vrha napuniti Pavlovićevu mrežu. Sreća je pak, baš kao i one lude istanbulske večeri, bila na našoj strani. Nažalost rekao bih, jer u suprotnom se ne bi stvorila velika euforija i pojedinci dizali u visine.  

Realnost je sasvim drugačija, naši klubovi na jedvite jade prođu jedno ili dva pretkola, a onda slijedi bolno prizemljenje. Oštetio nas sudija, bili loši tereni, atmosfera nas ponijela, trener nije kriv već isključivo igrači... Samo su neke od već odavno izlizanih floskula s kojima se nalaze raznorazna opravdanja. I tako unedogled. Niko pak nema hrabrosti i preuzeti krivicu na sebe. Surova istina je da smo kilometrima daleko od Evrope i da ne zaslužujemo više. Nije problem u tome što izgubiš od jedne Atalante, već je problem ako se nedovoljno boriš i potoneš već u 15. minuti duela. Također, problem je ako iz svega ne izvučeš neku pouku. 

Za uspjeh u Evropi (čitaj plasman u neko evropsko takmičenje) potrebno je zadržati ekipu na okupu duži period, što je misaona imenica za naše timove, pa i Sarajevo. Nihad Mujakić i Rifet Kapić napustili su Koševo i prije završetka sezone (tačnije znalo se je da odlaze). A upravo je ovaj dvojac itekako bio zaslužan za dvostruko slavlje i to apsolutno neočekivano, pogotovo kada znamo kako je euforija oko tima splasnula nakon neviđenog debakla protiv Atalante.

Husref Musemić je od fudbalske analfabete postao Carlo Ancelotti, halalili su mu i poraz u Bijeljini na startu šampionata iako je bilo izuzetno bitno dobro početi prvenstvo. Debakl protiv Talijana je otrijeznio mnoge pa više budni nisu mogli ni sanjati. Ipak, dvostruka kruna i potvrda dominacije na domaćoj sceni opet ih je bacila u visine, rekao bih sasvim nerealne. Očekivati da naš prvak izbaci BATE Borisov bez više od polovine standardnih prvotimaca bilo je ravno onome da se eliminiše izuzetno jaka Atalanta. Bez obzira što mnogi, vjerovatno svjesno, podcjenjuju ekipu iz Bjelorusije.

Hodžić, Pidro, Stanojević, Oremuš i Rahmanović, pa i Dupovac, itekako fale ovoj ekipi. Srećom, ekipa je očito dovoljno kvalitetna da i dalje može biti iznad drugih u Premijer ligi BiH, iako je igrače sustigao umor. To se naročito vidjelo sinoć protiv Radnika, kada su u nekoliko navrata disali "na škrge". Srećom po bordo armiju imali smo na terenu spretnog Besima Šerbečića da pogodi i donese veliku radost dobrano praznim tribinama. Velika je to stvar, pogotovo kada se zna da su se ovakvi dueli nerijetko znali i izgubiti.

A sve je nekako neodoljivo mirisalo na kiks, koji se srećom nije dogodio. Umor je itekako bio očekivan, nakon teškog putovanja u daleku Bjelorusiju, izostanka pobrojanih igrača plus Milanovića, a pogotovo kada se zna da je Radnik vrlo neugodan rival i da se uvijek "napali" protiv Sarajeva. Trijumf nad Bijeljincima potvrda je da će tim s Koševa i ove sezone, uz Zrinjski i Željezničar, voditi glavnu riječ u Premijer ligi BiH.

Vladan Kovačević iz dana u dan sve je sigurniji i sigurno je pred ovim korpuletnim čuvarom mreže velika karijera. Sinoćnja odbrana doslovno je preokrenula meč, jer da su gosti poveli teško bi Sarajevo stiglo i do boda. Osim njega, Darko Lazić i Besim Šerbečić preko noći postali su neprelazan tandem. Armirani beton za naše prilike. Impresivno je to, pogotovo jer mladi reprezentativac pridružio se timu pred duele sa Celticom. Letić se još uvijek uigrava i sve su prilike da će predstavljati također pojačanje za bh. prvaka. Uz povratak Hodžića i Pidre zadnja linije će izgledati odlično, u to sam apsolutno siguran. Mada i sada ne nedostaje joj mnogo toga.

Gavrić i Đokanović, a sve više i Mustafić, također znatno doprinose sjajnim partijama zadnje linije. Uz povratak Stanojevića, kao i sjajnog Oremuša, to bi trebalo biti to. Na krilnim pozicijama još ima mjesta za napredak, ali sam siguran da će to Hus dobrano "zategnuti". Jedini koji "visi", barem zasad, jeste Geodon Guzina. Vidi se da tu materijala ima, samo je bitno da što prije "pročepi", a onda će sve doći na svoje mjesto. 

Istina, čelnici Bordo tima imali su i nekih grešaka u posljednje vrijeme, ali sve je to zanemarivo kada se zna da su nam donijeli toliko radosti. Koja se činila nemogućom, kada je na pomolu bila još jedna sumorna sezona, pogotovo nakon debakla od Atalante. Krajnje je vrijeme i da se snage udruže, da se krene u bolje sutra bordo tima, a Boga mi poradi i na iznalaženju najboljeg rješenja za stadion. Jer ovakav klub zaslužuje znatno više...

A što se Evrope tiče, možda naredne godine uz sreću u žrijebu, koju smo valjda konačno zaslužili, možemo očekivati iskorak. Naravno, uz zadržavanje glavnih igrača plus angažman dva - tri vrhunska pojačanja. Ipak, najbitnije će, barem tako smatram, biti zadržati primat na bh. sceni i nametnuti se kao novi lider. A bordo momci su itekako sposobni za to, jer sve su prilike da je ovo najjači sastav tima s Koševa u posljednjih 20-ak godina.

Piše: Mirza Hadžijusufović