MARSEILLE SE DIŽE

NESUĐENI VOZAČ RELIJA Preuzeo luđački klub i okrenuo ga naglavačke: Čak i Srbin razvaljuje kako igra

02. 12. 2019 - 17:17 | Kolumne
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Riječima “stabilan” i “učinkovit” ne može se opisati bliska prošlost francuskog Marseillea. Klub je prošao kroz niz kratkotrajnih trenerskih rješenja i lažnih svanuća, kolaps “Projekta šampiona” (po uzoru na PSG) te raznoraznih promašaja sa zanemarivim uspjehom. Kada je Andre Villas-Boas stigao na ljeto, činilo se da Marseille čeka ista stara priča, ali su sada drugi u Ligue 1 te se, napokon, nekako u tišini popravljaju. Stabilnost je možda napokon stigla.

Šansa se polako daje generaciji mladih i nadarenih fudbalera koje u prvi plan gura bivši menadžer Chelseaja i Tottenhama. Boubacar Kamara je sa osmijehom na licu prihvatio odgovornost kao timski defanzivni lider. 20-godišnjak obično igra kao centralni stoper, ali se također pokazuje spretnim na sredini terena, gdje bi se vremenom mogao i trajno preseliti. Duje Čaleta-Car, 23-godišnji hrvatski stoper, konačno pokazuje dosljednost u dobrim partijama ove sezone. 21-godišnji Francuz Lucas Perrin impresionirao je u četiri ligaška nastupa i time ubrzao Kamarin prelazak u vezni red.

Možda je i najveći Villas-Boasov uspjeh razvoj Valentina Rongiera, koji je stigao pred kraj prelaznog roka iz Nantesa za 15 miliona eura. Rongier je tehnički spretan veznjak koji je ponikao u Nantesu, od akademca stigao do kapitenske trake, ali mu je forma počela stagnirati. Nesigurno je započeo ovu sezonu, ali je 24-godišnjak sada najvažniji klupski veznjak. Odlično čita igru, posjeduje ogroman domet pasova te ima sposobnost da lagano preuzme kontrolu na sredini. Pored toga, poboljšava se iz sedmice u sedmicu. Bio je nevjerovatan u petak navečer u pobjedi Marseillea nad Brestom 2-1 na Velodromu.

Uspjeh Rongiera i njegovih mladih saigrača doveo je na marginu taj takozvani “Projekt šampiona”. Kevin Strootman, nezgrapni i neefikasni Holanđanin, više nema zagarantovano mjesto u startnoj postavi, iako je u ljeto 2018. stigao kao ogromno pojačanje kod Rudija Garcije. Mario Balotelli imao je nekog uspjeha prošle sezone, ali njegove usluge više nisu bile potrebne. A Dimitri  Payet, koji se vratio “kući” iz West Hama u januaru 2017. da bude lider Marseillea, sada je više periferna figura, ako stavimo na stranu partiju u pobjedi nad Lyonom.

Marseille je bio prilično nečujan u ljetnom prelaznom roku, ali pridošlice – uključujući Darija Benedetta, koji je zabio u oba meča finala Copa Libertadores za Bocu Juniors, i Alvaro Gonzalez, stoper koji je stigao iz Villarreala – bili su efektivni na način da su se odlično komplementirali sa mlađim igračima koji se probijaju.

Naravno, treba priznati da je Marseilleov tih prelazni rok ponajviše uvjetovan manjkom novca i nedostatkom kupaca za one koji najviše vrijede u ekipi, Morganom Sansonom i Florianom Thauvinom. Zasluga za Villas-Boasa ide i što je ekipu digao na viši nivo bez Thauvina, koji zbog povrede stopala već duže pauzira.

Pored razvoja mlađih igrača, Villas-Boas je i od Stevea Mandande dobio najbolju formu od povratka iz Crystal Palacea prije dvije godine. On je čak dobio poziv od Didiera Deschampsa u reprezentaciju Francuske u 34. godini života. Uspio je Portugalac dobiti i par dobrih partija od japanskog beka Hirokija Sakaija.

Kod prethodnih trenera, ego individualaca pravio je veliku štetu i privlačio nepotrebnu pažnju javnosti, ali je Villas-Boas oblikovao istinski kolektivni etos, nakon mnogo, mnogo godina. Možda na papiru tim ne izgleda spektakularno, ali je učinkovit. Valere Germain je pohvalio trenera što štiti igrače nakon poraza, a Payet je istakao koliko je ekipa sretnija u poređenju sa Garcijinim mandatom. Villas-Boas je čak uspio izvući nešto od beka Jordana  Amavija (koji je donedavno, mora se reći, bio katastrofalan) i Nemanje Radonjića. Srpski krilni ofanzivac je izgledao nekako preplašeno od kako je stigao iz Crvene zvezde prošle sezone, ali je sa dva fantastična pogotka ulaskom sa klupe doprinio pobjedama Marseillea u prethodna dva meča.

Kad je Villas-Boas stavio potpis na ugovor, njegovo imenovanje u početku je vrištalo na onaj tipični Marseille: došlo je isprano, visoko plaćeno ime koje se ne tako davno odreklo fudbala kako bi vozilo reli utrke. Međutim, on je donio vrstu stabilnosti, sigurnosti i učinkovitosti kakva se rijetko viđa na Velodromu.

Iznenađujuće, za klub koji kroz historiju vezuju Bernard Tapie, Marcelo Bielsa i fan grupe koje kažnjavaju svoj tim tako što sa tribina puštaju tematske pjesme Bennyja Hilla, Villas-Boas postaje tihi, efektivni, pa čak i dosadni trener koje su godinama izbjegavali. Ima tu još posla, svakako, ali za sada, evropski klub kojeg je najteže zadovoljiti konačno se kreće ka stanju mirne sreće.

(Besim TODOROVAC)