IBRA, TOTI, DEKI, MANĆO I MIHA! STRAŠAN SKUP LEGENDI: Ovo vrijedi pročitati!
Kakav skup asova! Zbog promocije autobiografije Siniše Mihajlovića koja je emitovana uživo preko "Gazete delo sport" okupile su se najveće legende italijanskog i svjetskog fudbala.
Zlatan Ibrahimović, Dejan Stanković, Roberto Manćini i Frančesko Toti bili su sagovornici koji su se uključili putem video linka dok je Mihajlović bio u studiju.
Potegle su se mnoge teme od trenutne situacije i pandemije koronavirusa, preko Mihinih igračkih dana, pa preko trenerskog posla, anegdota, prijateljstva...
Sve je krenulo još jednim obrazloženjem Siniše Mihajlovića povodom pisanja autobiografije.
- Nisam mislio da ću morati da napišem autobiografiju sa 51 godinom. Smatram se veoma mladim, ali s obzirom na to kako sam se nosio sa bolešću, naklonošću ljudi i mogućnošću da pošaljem poruku nade ljudima koji su u istom stanju, odlučio sam se na to. Sada sam napunio jednu godinu, za 50 godina ću napisati drugu knjigu - u sjajnom stilu je započeo Mihajlović.
A potom retrospektiva najvažnijih životnih događaja.
- Počelo je prvom kožnom loptom koju sam mazao kremom svako veče prije nego što sam je nosio u krevet. Igrao sam na dva-tri kilometra od kuće i na tom terenu počeo da šutiram slobodne udarce. Uvujek sam imao rezervnu loptu koju sam koristio ispred kuće i šutirao je u zid. Šutirao sam, šutirao šutirao...
Kasnije su dječački snovi postajali java...
- Crvena zvezda je bila san. Mislim da svako dijete ima tim koje podržava i sanja o tome da može da igra u tom timu. Uspio sam da ostvarim taj san. Sa tim timom sam osvojio i nešto važno, Kup šampiona, Interkontinentalni kup. Nikada više neće biti takve ekipe, bilo je kao u bajci. Svi smo bili dočekani kao heroji, a ja sam bio mlad, idol djece. To su bile najbolje godine mog života, nikada ne bih otišao, a morao sam to da uradim.
Prvi prijatelj - gost, bio je Dejan Stanković.
- Kada smo osvojili Kup šampiona, on je bio dječak sa loptom - rekao je Siniša, a onda je uzvratio Deki.
- Gledam kao oca, on je važan čovjek za moj život, uviek stajem uz njega. Siniša je ikona za nas Srbe. Idol, čovjek sa velikim atributima. Pokazao je to nekoliko puta, ali posebno sa bolešću. Pokazao je kako se ne predaje ni jedan centimetar. Bilo je teško njegovoj porodici, ali i nama koji ga volimo. Svaki dan koji je prolazi bila je pobjeda za njega i za nas. Siniša predstavlja Srbiju, ponosan narod poput srpskog.
Mihajlović je potom dodao: "Dejanu sam rekao: Ostani u Crvenoj zvezdi 10 godina".
Roberto Manćini je neko uz kog je Mihajlović igrački, a kasnije i trenerski stasavao.
- Manćini je za mene, sa fudbalske tačke gledišta, bio najvažnija osoba. Igrao sam sa njim u Sampdoriji i Laciju, imao sam ga za trenera u Laciju i Interu, a onda me je zvao da mu budem pomoćnik u Interu. Takođe ga smatram svojim velikim prijateljem. Prijateljstvo koje traje više od 30 godina.
Potom su uključio Manćini, uz osmijeh.
- To je bio skoro brak, poslije onog sa Arijanom. Nikada nije bilo poteškoća u vođenju nekoga kao što je on. Prvi put smo se videli na utakmici Crvena zvezda - Sampdorija, čak sam i tada razmišljao da ga natejram da dođe u Đenovu. Ali u tom trenutku nije mogao da bude doveden. Mislio sam da bi bio savršen igrač za nas. Počeo sam da ga cijenim kao igrača i kao čovjeka. Ovaj osjećaj je stvoren među nama, odmah smo se razumjeli. Kretao sam se i lopta je uvijek stizala tačno, bilo je lako postići gol. Vjerujem da se prijateljstvo poput našeg ne može otopiti. Osjetio sam potrebu da ga posjetim u bolnici jer mi se činilo da neko poput njega ne može imati nešto tako strašno.
Usledilo je pitanje, koga bi doveo u reprezentaciju između Siniše, Stankovića i Totija?
- Pa, dvojica su Srbi, lako je... Imali smo sreće da igramo u najboljim godinama Serije A, nivo je bio vrlo visok, a među šampionima je bilo veliko poštovanje.
Mihajlović je nedavno definisao Frančeska Totija kao najboljeg fudbalera u poslejdnjih 20-30 godina, a potom su usleijdile riječi koje su izmamile osmijehe.
- Duguje mi večeru, jer je zahvaljujući meni debitovao u Seriji A sa 16 godina - rekao je Mihajlović, a uzvratio Princ Rima.
- U ovom trenutku je teško večerati... Najviše mogu da ručam... - osmijehnuo se Toti, aludirajući na situaciju sa pandemijom i njenim ograničenjima.
Nastavio je Siniša potom u jednom dahu.
- Kažem Boškovu tokom utakmice Primavere: Da vodimo ovo dijete sa nama, jak je, vodimo ga sutra u Brešu. Prihvatio je, a onda sam mu nekoliko minuta prije kraja meča rekao: hajde, stavi ga u tim. Odmah je rekao: dođi ovamo, dečače. A Muci se okrenuo... A-ah-ha.
Pred kraj emisije uključio se i Zlatan Ibrahimović.
- Na utakmici Juventus-Inter smo se sukobili, želio sam da ga ubijem, mislio sam najgore. Mi smo dva vatrena lika. Srećom ništa se nije dogodilo. Kada sam preuzeo Inter otkrio sam da je on veoma dobar momak i ponosan sam što sam mu prijatelj - rekao je Mihajlović.
Potom je riječ preuzeo sjajni Šveđanin.
- Za mene je Siniša sjajan čovjek, prije svega, imao sam sreću da upoznam takvu osobu. Njie bilo ljubavi na prvi pogled, ali onda kad sam ga sreo u Interu bila je to ljubav od prvog dana. Uvijek sam govorio: ako krenemo u rat, Siniša ide u prvi red, a ja u drugi.
U međusobnoj polemici Toti je poručio da se divi Ibrahimoviću i da vjeruje da može da igra fudbal do 50. godine sa jednom nogom, i da ga je zadovoljstvo vidjeti na terenu.
Manćini je uporedio Zlatana i Frančeska sa najboljim igračima sadašnjice.
- Zlatan i Frančesko su bili poput Mesija i Kristijana Ronalda, profesionalci. Iz tog razloga su u stanju da igraju fudbal sa 40 godina. Bili su izvanredni igrači, a Zlatan je to i dalje. Fizička građa mu pomaže, ali sve je to zbog velike profesionalnosti.
Potom se uključio Mihajlović.
- Ibra me podsjeća na mene kada sam igrao fudbal sa petogodišnjim sinom. Ostali igrači Serije A liče na mog sina pored njega - a onda je uzvratio napadač Milana.
- Siniša je bio jači od mene. Prebacio mi je snagu. Rekao sam mu, reci mi šta želiš i doći ću. Bolonja je učinila sve da me dovede, ali bio sam iskren sa njim: više ne trčim kao nekada... Ali rekao mi je 'možeš da staneš napred i da sačekaš'. Upotrebio je sve reči da me dovede. I rekao sam mu, ako dođem igraću besplatno, to ću učiniti samo zbog njega, srcem. Na kraju sam otišao u Milan, a odluka nije bila Bolonja ili neko drugi, već da li ću nastaviti da igram ili ne.
Sport.ba/Espreso