Fantomski udarac Alija je usmjerio na vrh, a Listona u smrt. Kažu da je kriva mafija

Koliko god se sport u ovom mileniju promijenio, ubrzao, komercijalizirao, pa čak i usavršio, prošla je godina na primjerima Posljednjeg plesa s Michaelom Jordanom i povratka Mikea Tysona pokazala da se ljudi i dalje rado prisjećaju davnih era. Zato se u novoj Indexovoj rubrici Retrosportiva vraćamo u prošlost i podsjećamo na sportaše, klubove i događaje koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina.

Danas ćemo se prisjetiti noći u kojoj je rođen Muhammad Ali, u kojoj je prethodno pobijedio neomiljenog razarača Sonnyja Listona, te revanša godinu dana kasnije, koji je do danas ostao jedan od najmisterioznijih boksačkih mečeva u povijesti.

Nije nimalo pretjerano zaključiti da su te olujne večeri u veljači 1964. godine samo izazivač i njegov trener vjerovali u iznenađenje u polupraznom Miami Beach Convention Centeru. Očekivala se uvjerljiva pobjeda zastrašujućeg i ne odveć omiljenog šampiona, fantastičnog nokautera, koji je svog prethodnika Floyda Pattersona srušio u prvoj rundi, a onda to ponovio i u uzvratu u srpnju 1963. Ambiciozan, brbljav i sve popularniji olimpijski pobjednik u poluteškoj kategoriji iz Rima 1960. svakako je bio odličan boksač, ali kakve su mu šanse protiv svjetskog prvaka ako se osam mjeseci ranije na Wembleyju jedva spasio od poraza protiv osrednjeg i istrošenog Britanca Henryja Coopera?

Međutim, kao i toliko puta u sportu, a pogotovo u profesionalnom boksu, pred 8297 gledatelja u Miami Beachu dogodilo se iznenađenje, gotovo senzacija. Cassius Clay pobijedio je Sonnyja Listona i time postao svjetski prvak u teškoj kategoriji, ali i otvorio sasvim novu stranicu u svome životu. Dan nakon meča Cassius Clay pojavio se u Convention Centeru i novinarima rekao da se pridružuje Naciji islama, tada kontroverznoj vjerskoj i političkoj organizaciji Afroamerikanaca. Desetak dana kasnije, odbacujući robovsko podrijetlo, 22-godišnjak iz Louisvillea u američkoj saveznoj državi Kentuckyju promijenio je ime u Muhammad Ali, pod kojim će se u sljedećim godinama prometnuti u vjerojatno najutjecajnijeg, najpopularnijeg i jednog od najvećih sportaša svijeta.

U tjednima prije dvoboja u Miami Beachu malo je toga ukazivalo na to da će Liston ostati bez titule. Clay nije imao mnogo pobornika. Na kladionicama je sedam dolara uloženih na Listona donosilo samo dolar zarade, a u internoj anketi među 46 nazočnih novinara samo su trojica vjerovala da izazivač može pobijediti.

Svjetskom prvaku bilo je nešto više od 30 godina. Ni danas se ne zna točan datum njegova rođenja, pa čak ni godina. Njegov rodni listi nije sačuvan, a njegova je majka u različitim prilikama iznosila različite datume rođenja. Vjeruje se da je rođen imenom Charles između 1930. i 1932. u Arkansasu. Bio je 24. po redu među 25 djece Tobea Listona i jedno od 10 djece koje je dobio s tadašnjom suprugom Helen Baskin. Bili su toliko siromašni da je Sonny morao početi raditi u polju već kao 8-godišnjak.

Liston se s boksom upoznao u zatvoru
Do kasnih tinejdžerskih godina bio je nepismen, a, kao i mnogi boksači nakon njega, rukavice je prvi put navukao u zatvoru, u Jefferson Cityju u Missouriju. Ukupno je uhićen 19 puta za razna djela, od oružane pljačke do napada na policajca. Problema sa zakonom imao je još godinama nakon što je započeo profesionalnu boksačku karijeru, sve do početka 60-ih godina.

Liston je bio snažne građe, visok 186 cm i težak 99 kg, ali ono što ga je izdvajalo od ostalih teškaša je obujam šake od čak 36 cm. Obilježen teškim djetinjstvom i robijaškim nasljeđem, neobrazovan i nepovjerljiv prema ljudima, Liston je bio povučena osoba i rijetko je razgovarao s novinarima.

No, zato je bio vrlo uvjerljiv u ringu. Do veljače 1964. godine postigao je 35 pobjeda i pretrpio samo jedan poraz, i to podijeljenom odlukom bodovnih sudaca. Većinu svojih suparnika je nokautirao, mnogima je slomio čeljust ili im nanio druge ozljede, a neke je čak udarcima izbacio iz ringa. Već samom svojom pojavom kod suparnika je izazivao strah.

"Sparing s Listonom najopasnije je što sam učinio u cijelom svom životu. Liston je bio jedini čovjek koji me mogao nagnati da ustuknem", rekao je slavni američki boksački profesionalac George Foreman, olimpijski pobjednik u teškoj kategoriji u Ciudad Mexicu 1968.

Zanimljivo je da Liston nije uživao podršku Afroamerikanaca, unatoč rasnim tenzijama i borbi protiv segregacije u SAD-u polovicom 20. stoljeća. S druge strane, bijeli Amerikanci bili su sumnjičavi prema njemu zbog povezanosti s organiziranim kriminalom.

Clay je bio njegova sušta suprotnost. Desetak godina mlađi, agilniji i ambiciozniji izazivač, drzak i govorljiv, uživao je u pozornosti kamera i medija i lako pronalazio riječi samohvale. Izrugivao se svome suparniku, iskorištavao njegovo nesnalaženje u javnosti, vrijeđao ga je na svakom koraku, nazivao velikim i ružnim medvjedom. Otišao je tako daleko da je ispred Listonova kampa u Floridi demonstrativno postavio zamku za medvjede.

"Liston je nula. Ne zna govoriti, ne zna boksati. Trebaju mu govorne vježbe i boksačke lekcije", razmetao se Clay pred kamerama i mikrofonima, da bi na službenom vaganju jutro prije meča svjetskom prvaku dobacio: "Znam da se bojiš, champ! Nisi ti nikakav div. Ti si samo ružan!"

No, nazočni novinari bili su uvjereni da mladi izazivač glumata agresiju zbog vlastita straha. Ionako su ga smatrali čudakom, jer je odskakao od stereotipnih afroameričkih sportaša iz sredine 20. stoljeća. Tijekom kratkog liječničkog pregleda nakon vaganja pokazalo se da je Cassiusov puls dvostruko brži od normalnog, a krvni tlak bitno povišen. Liječnik je medijima rekao da je izazivač nasmrt preplašen.

Navečer u ringu, međutim, bilo je sasvim drukčije. Pred očima svog boksačkog idola Sugara Raya Robinsona Clay se pokazao i više nego ravnopravnim suparnikom. Svjetski prvak teško se nosio s njegovim brzim kombinacijama i preciznim pojedinačnim udarcima, dok je, s druge strane, mladi izazivač uglavnom lako eskivirao njegove napade. Situacija se promijenila otprilike u trećoj rundi, a tada su krenule i kontroverze oko meča u Miami Beachu.

Clay je dobro otvorio rundu, gotovo se poigravao s Listonom i nanio mu ozljedu ispod lijevog oka. No, kad je na kraju runde krenuo prema svom kutu, u kojem je bio slavni trener Angelo Dundee, požalio se na žarenje u očima. Sljedeće dvije runde boksao je suznih očiju i zamućena vida. U petoj rundi bio je na rubu poraza, bježao je po ringu od goropadnog Listona, koji je vidio priliku za pobjedu.

Što je bilo na Listonovim rukavicama?
Nikad nećemo sa sigurnošću ustanoviti jesu li Listonove rukavice bile premazane nekim nedopuštenim sredstvom. Jedan od Listonovih trenera, Joe Pollino, navodno je novinaru Jacku McKinneyju kasnije priznao da je na rukavice utrljao nešto što izaziva iritaciju očiju. Živih neposrednih svjedoka više nema, a Clay se čudesno oporavio u šestoj rundi.

Bila je to prava rapsodija, potpuno je preuzeo kontrolu nad borbom, plesao ringom i bez puno muke pogađao frustriranog suparnika. Titula je klizila u Clayeve ruke, postali su toga svjesni i novinari i publika. A onda je uslijedio šok. Dogodilo se nešto nezamislivo za branitelja svjetskog naslova. Liston je odustao. Navodno je u pauzi uoči sedme runde svojem kutu rekao: "To je to!" Pritom je ispljunuo zaštitnu gumu, što je bio jasan znak da je za njega borba završena.

Cassius Clay postao je svjetski prvak tehničkim nokautom, iako je kod trojice bodovnih sudaca rezultat bio izjednačen (58-56, 56-59, 57-57). "Ja sam kralj svijeta! Ja sam ljepotan! Ja sam zao! Potresao sam svijet! Potresao sam svijet! Potresao sam svijet!" uzbuđeno je vikao usred ringa. Jaz između onoga što se dogodilo i što se trebalo dogoditi bio je toliko dubok da su odmah krenule mnoge teorije o tome zašto je Liston ostao bez svjetskog naslova.

Liston je kasnije tvrdio da je morao odustati zbog ozljede ramena, što nije nemoguće, ali ništa tijekom meča nije ukazivalo na to da ima zdravstvenih problema. Mnogi i danas vjeruju da je predao meč pod pritiskom mafije, u čijem je zagrljaju bio još od 1953. Štoviše, danas se zna da su poznati mafijaši Frankie Carbo i Blinky Palermo bili njegovi menadžeri, praktički njegovi gazde (i ne samo njegovi), sve do njihova odlaska u zatvor početkom '60-ih godina. S obzirom na to da je na kladionicama bio izrazit favorit, izdašna oklada na Listonov poraz mogla je Carbu, Palermu i njihovim partnerima donijeti pravo bogatstvo.

"Neke su borbe u to vrijeme bile namještene. Neki su suci bili potplaćeni. Neke su borbe bile spektakularne jer je Carbo posjedovao oba borca. Znao je njihove stilove i dogovarao je mečeve za koje je znao da ih ne može izgubiti. The Republic of Carbo dobro je poslovala. Zarađivalo se bez obzira na pobjednika u meču, u njihovim rukama bile su i titule i boksači i suci", napisao je poznati američki novinar Jerry Isenberg u knjizi Once There Were Giants: The Golden Age of Heavyweight.

Uzroci Listonova poraza i razočaravajućeg nastupa možda su ponajprije vezani za sport. Šampion nikad nije bio poznat po sportskom životu, a dvije lake i uvjerljive pobjede protiv Pattersona i činjenica da su ga svi smatrali zastrašujućim dale su mu lažnu sigurnost. Bio je uvjeren da klinac iz Kentuckyja ne predstavlja prijetnju i moguće je da se nije adekvatno pripremio. Svjedoci čak tvrde da je Liston noć prije meča proveo uz alkohol. Osim toga, tijekom tri godine prije dvoboja u Miami Beachu svjetski prvak u četiri je meča proveo u ringu manje od šest rundi. Istodobno je Clay boksao više od 80 rundi u 14 mečeva. Te tri godine bile su možda i ključne u njegovu tjelesnom, mentalnom i tehničkom razvoju.

U revanšu je odlučio fantomski udarac. Što se zapravo dogodilo?
U svibnju 1965. godine isti suparnici ponovno su se našli u ringu u gradiću Lewistonu u saveznoj države Maine, pod još opskurnijim okolnostima i s još kontroverznijim završetkom. U Central Maine Youth Centeru okupilo se manje od 4000 gledatelja. Svjetski prvak, tada već pod imenom Muhammad Ali, nokautirao je Listona famoznim "fantomskim udarcem" već u prvoj rundi. Na snimci je teško ustanoviti je li Alijev udarac bio toliko jak da suparnik padne. Konfuziji i novim optužbama za namještanje pridonio je i sudac u ringu, nekadašnji svjetski teškaški prvak Jersey Joe Walcott, koji je isprva dopustio Listonu da nastavi, a onda kad su ga upozorili da je izazivač na podu ostao najmanje 17 sekundi, prekinuo je meč i proglasio Alija pobjednikom.

Pobješnjeli Ali stajao je nad Listonom i vikao: "Trebao si biti gadan suparnik! Nitko neće vjerovati u ovo!" Fotoreporter Neil Leifer uhvatio je taj trenutak na čuvenoj fotografiji.

Jedan od Listonovih trenera kasnije je rekao da se bivši prvak bojao napada Alijevih sljedbenika iz Nacije islama. Novinar Sports Illustrateda Mark Kram, pak, ovako je prenio Listonove riječi: "Ali je luđak i nisam želio imati posla s njim, kao ni s njegovim muslimanskim pratiteljima. Kome to treba? Zato sam legao. Nije me pogodio."

Alijevoj reputaciji nije posebno naštetilo to kako je došao do titule i odradio prvu obranu. U sljedećih 15-ak godina postao je ne samo najveći boksač u povijesti nego i globalna sportska ikona, čija su popularnost i utjecaj nadilazili granice njegova sporta.

Liston je krenuo nizbrdo. Tijelo su mu našli tjedan dana nakon smrti
Listonova je budućnost bila kudikamo mračnija, a njegova smrt obavijena kontroverzom, kao i cijeli njegov život. Nakon poraza u Lewistonu bio je na dnu, zbog financijskih obaveza prema organiziranom kriminalu ubrzo je ostao bez novca i postao je utjerivač dugova u Las Vegasu. Pokušao se vratiti boksu i do 1969. ostvario 14 uzastopnih pobjeda, da bi u prosincu te godine izgubio nokautom od Leotisa Martina. Bilo mu je blizu 40 godina i bio je to znak da se više nema čemu nadati u boksu.

Listonova supruga Geraldine pronašla je njegovo beživotno tijelo 5. siječnja 1971. po povratku kući s višednevnog putovanja. Policija je pronašla heroin u njihovu domu, ali ne i injekcije. Njegovi su prijatelji tvrdili da smrt predoziranjem nije izgledna jer se Liston panično bojao igala. Obdukcija je pokazala da količina heroina u njegovu tijelu nije bila dovoljna da izazove smrt, pa je liječnicima preostalo jedino da kao uzrok smrti navedu zatajenje srca.

Malotko je vjerovao u to obrazloženje. Javnosti je bila uvjerljivija priča da ga je smaknula mafija zato što, unatoč uputama koje je dobio, nije izgubio posljednji meč protiv Chucka Wepnera. Sahranjen je u Las Vegasu, a ispod njegova imena na ploči stoji samo "A Man".