Rudi Garcia je odlično posložio ekipu, imao plan, ali onda je došao Bayern

U fudbalu je to nekada jednostavno tako. Možete utakmicu pripremati sedmicama, skautirati, analizirati, na tablu nacrtati nešto što vam djeluje kao idealna taktika, ali onda istrčite pred valjak koji vas - i to bez nekoliko važnih kotačića i relativno lako - pregazi. Rudi Garcia je imao izuzetno motivisanu ekipu, jasan plan i ideju, ali on je u utorak u Bayernu imao protivnika s, fudbalski gledano, druge planete. Ima ona floskula o "nas jedanaest protiv njih jedanaest", ali u ovakvim utakmicama ona i nema baš previše smisla. Kao ni neka velika taktička analiza. Možda zvuči besmisleno, ali Roma nije mnogo toga napravila loše, barem nije tako djelovalo. Postavili su se gotovo jednako kao i u Manchesteru, pokušali donekle prepustiti loptu protivniku, ali i agresivnom igrom u sredini doći do prilike da ugroze Neuera. Nešto poput one Gervinhove šanse nakon Robbenovog prvog gola. Uostalom, i statistika kaže da je Roma u prvom poluvremenu i pored 0-5 bila - oprostite ako zvuči (a zvuči!) glupo - ravnopravan protivnik. Imali su 170 uspješnih pasova od njih 207; ilustracije radi Šahtar Donjeck, koji je u Bjelorusiji u isto vrijeme bio na 6-0, imao je 189. Naravno, bilo bi iluzorno tvrditi da je Roma igrala dobro, jako mali broj tih pasova je ustvari bio prema završnoj trećini terena i imao neki smisao u igri prema naprijed, ali je očigledno imala plan i ideju, koju je bilo nemoguće realizovati. Naravno, jedini razlog te nemoći jeste savršeni Bayern. Pep Guardiola nije se bavio nikakvim revolucijama, jednostavno je svoj stroj namjestio na rutinski mode i pustio ih da gaze. U redu, bila je to gotovo idealna noć, ušlo je gotovo sve u prvih pola sata, ali ovo je bila prilika na djelu vidimo kako izgleda tim kojem apsolutno sve što je isplanirao polazi za nogom. I ne treba se gubiti u suvišnim dubokim analizama – nekada je jednostavno dovoljno u uživati u savršenstvu fudbala. Drugo poluvrijeme trebalo je biti rutinsko odrađivanje posla, i to pod ručnom za Bayern, što je, u suštini, i bilo, ako ga poredimo s prvih 45 minuta. Domaći su probali agresivno na startu, ublažiti poraz, ali problemi su se gomilali a Bayern je jednostavno večeras bio premoćan. Djelovalo je kao da ne žele poniziti domaćina, ali su zabili šta su morali. Miralem Pjanić izašao je u 78. minuti, a njegov učinak realno je teško ocijeniti. Gosti su bili ti koji su mljeli u sredini, apsolutno dominirali, tako da je bilo teško za Pjanića da se ne utopi u sivilo cjelokupne ekipe. Statistika je, u usporedbi s drugima, djelovala solidno, ali iluzorno je očekivati da iskoči iz ovako loše timske izvedbe. Dakle, rutinski je Bayern pregazio Romu i obilježio ovu noć u Ligi prvaka. Nekoliko sati ranije svjedočili smo mučenju Citya u Moskvi, gledali smo i sudar Rome i Manchestera na Etihadu u prošlom kolu, te gostovanje Citya u Munchenu i kad podvučemo crtu jasno je da je među ovim ekipama - iako se radi o prvaku Engleske i jednoj od najboljih ekipa u Italiji - ogromna razlika. Jednostavno, večeras smo dobili još jednu potvrdu da je Bayern jedna od tri najbolje ekipe u Evropi i da će biti najozbiljniji kandidat za osvajanje ovogodišnje Lige prvaka.