Bosman: Oslobodio sam igrače iz kaveza, ali ovo nije fudbal kakav sam sanjao

Nakon 20 godina snova, razočaranja, boli, alkohola i depresije, čovjek koji je promijenio nogometni svijet još čeka svoju šansu. Tako Gazzetta dello Sport počinje intervju s Jean-Marcom Bosmanom, belgijskim nogometašem koji je 15. decembra 1995. dobio sudski spor protiv Liegea, Belgijskog nogometnog saveza i Uefe, čime je počelo doba slobodnijih transfera igrača.

Njegovo je ime postalo sinonim za slobodu igrača, koji sada kad im istekne ugovor s klubom mogu otići kamo žele, bez ikakve kompenzacije.

Otad su plaće igrača u ligama petice skočile na sedam milijardi eura prošle sezone, dok su prihodi klubova skočili s dva na 11,3 milijarde eura. No, Bosman od svega toga nije imao nikakvu korist.

"To je paradoks. Bosmanovo pravilo je trebalo donijeti dobro svima, posebno najsiromašnijima, a sad je u rukama bogate manjine. Evo, PSG je jedan od najbogatijih klubova svijeta i čitam da će Ronaldu ponuditi 350.000 eura sedmične plaće. Baš dobro za njega, ali nadam se da zna da mu je to omogućeno barem dijelom i zbog mene. Pa to je dobar zakon, koji su zloupotrijebili!"

"Bosmanovo pravilo trebalo je donijeti sreću i veća prava igračima. Oslobodio sam životinje iz kaveza. No nažalost, nogomet nije zdrav, igrači zarađuju astronomski, ugovori se ne poštuju, a često su u svemu i privatne tvrtke, takozvane treće strane, koje kupuju igrače za menadžere. I opet blokiraju slobodu! Ponekad su igrači taoci birokracije, nekad nisu plaćeni, sindikat igrača mora se umiješati i štititi igrače... Ma, nogomet je postao samo biznis..."

"Pomislite samo: pa svaki igrač ima osobnog trenera! Bio je to lijep i prijateljski sport, ja sam davao intervjue u svlačionici, razgovarali smo, doručkovali zajedno... Sad igrači nemaju vremena ni za što, preopterećeni su i govore samo na press konferencijama."

"Mnogi su me razočarali, uključujući i moje odvjetnike, rekli su mi da će svima biti bolje, a bogatili su se iza mojih leđa. Potom, neki su mi klubovi zatvorili vrata pred nosom, čak mi i prijetili. Nakon presude, nisam više mogao ući u svijet nogometa. A najviše me razočarala moja Belgija, koja se pravila da me ne poznaje. A ja tu današnju sjajnu generaciju igrača, koji stasaju u najvećim inozemnim klubovima zbog mene, smatram i svojom djecom..."

"Da mogu vratiti vrijeme, ne bih promijenio puno, ali žao mi je da današnji mladi ne znaju kakvu sam borbu vodio uime svih igrača. Zahvalnost? Pa, recimo da nisam očekivao da ću toliko izgubiti. Znate, nakon presude čak su se pojavile i priče da sam primio neku astronomsku svotu novca. Pa zbog mene se mnogi bogate, a ja zarađujem nula eura! Svojevremeno su mi neki nizozemski igrači, poput braće De Boer i Van der Sara, iz sažaljenja donirali 2500 eura."

Borili ste se s alkoholizmom i depresijom. Kako ste sada?

"Nije bilo lako, imao sam privatnih problema, ali sada mogu reći 'Hej, to je bilo životno iskustvo', idemo dalje, moram biti primjer svojoj djeci, da imaju normalan život, studiraju i ostvaruju svoje snove. Pa da i ja imam normalan život."

Kako provodite dane?

"Dajem intervjue diljem svijeta. Dobivam državne subvencije i snalazim se. I dalje živim u staroj kući u Awansu, ali preselio bih se bliže Liegeu. Volio bih trenirati mlade, ali ni jedan mi klub ne želi dati šansu. Također, pomažem udruženju igrača Fifpro."

Fifa je uzdrmana skandalima...

"Blatterovo je doba gotovo, a i Platinijevo. Problem je što je Fifa postala sustav moći koji razmišlja samo o novcu i privatnim interesima. Čak je i igračima postalo važnije da sudjeluju, budu dio spektakla, nego da pobijede!"

"Pratim Standard, ali ne navijam ni za koga, ne volim nogomet, baš zato što je postao samo biznis. Gledam ga na TV-u, ali nije mi glavna preokupacija."

Imate li kakav savjet za mlade igrače?

"Budite oprezni, pogotovo se čuvajte menadžera i trećih strana."