Došao sam u Inter, živio san, ali onda sam se ozlijedio... i pokušao ubiti!

Martin Bengtsson nekada je živio dječački san, iz švedskog Örebroa u ranoj dobi stigao do milanskog Intera u nadi kako će jednoga dana postati profesionalni nogometaš. 

No, ta se priča 17-godišnjeg nogometaša vrlo brzo pretvorila u pravu dramu, pa je veliki talent švedskog nogometa u omladinskom pogonu Intera pokušao samoubojstvo! Već s 18 godina zaključio je svoj nogometni put, a danas živi kao muzičar i piše kazališne priče.

Martin Bengtsson tako je bio nadomak velikoj karijeri, trenirao je uz Adriana, Zanettija i Martinsa, no onda se ubrzo borio za život. Ovaj 30-godišnjak za Goal je ispričao svoju životnu priču...

Kada vas je zapazio milanski Inter?
"Skauti Intera su, kao i nekih drugih europskih velikana, posjećivali utakmice mladih švedskih reprezentacija. Ne znam točno kada su me prvi put zapazili, ali mi je tadašnji menadžer 2003. godine rekao za interes Intera. Tada sam nastupao za Örebro u 1. ligi" rekao je za Goal Martin Bengtsson, pa nastavio:

"Nije mi bilo teško napustiti Švedsku, Inter je ipak jedan od najvećih klubova na svijetu. Bio sam presretan zbog takve prigode, pa sam se u mladoj dobi odlučio na odlazak u inozemstvo. Bez obzira na sve poteškoće koje donosi život u drugoj zemlji."

Kako vam je bilo u Italiji?
"To je za mene bilo nešto novo, nešto sasvim drugačije. Nisam znao jezik, rekao bih da sam bio zbunjen, ali i da sam uživao. Upoznao sam mnogo dobrih ljudi, o meni su stvarno brinuli svi u klubu. Onda sam ozlijedio koljeno i počeo padati u depresiju, počeo sam se pitati što radim u Italiji i zašto uopće igram nogomet. Za vrijeme ljetne stanke otkrio sam svoju strast za glazbom, ubrzo sam doživio živčani slom. I u kupaonici pokušao samoubojstvo, tada sam si pokušao prerezati vene."

Jeste li razgovarali s kime o svojim problemima?
"Tada sam mogao komunicirati s jako malo ljudi. Roditeljima, tadašnjom djevojkom i menadžerom. Ali, bojao sam se priznati im svoje probleme. Inter tada nije imao psihologa, tek danas vidim koliko su takvih ljudi potrebni u sportskim kolektivima. Puno toga što igrač pruža na terenu ovisi o mentalnom stanju, ali i formi samog igrača."

Tada ste rekli kako biste voljeli biti Kurt Cobain i Roberto Baggio istvoremeno...
"Mislim da ta izjava najbolje govori o tome što sam tada prolazio. U to sam vrijeme idolizirao obojicu; i Baggija i Cobaina. To nije čudno za nekog 17-godišnjaka, velika je razlika između klinaca i profesionalaca u Interu. Puno sam razmišljao kako bih se kao nogometaš trebao ponašati, kako u kojem trenutku reagirati, mislim da se i danas puno igrača zamara time što navijači misle o njima."

Tko vas je tada impresionirao u Interu?
"Obafemi Martins je bio odličan dečko i nevjerojatan igrač. Ali, tamo su bili Adriano, Vieri i Zanetti, bila mi je velika čast igrati protiv njih četvrtkom trening utakmice. Od njih se stvarno moglo puno naučiti."

​Kako su u Interu reagirali na vaš pokušaj samoubojstva?
"Bili su jako zabrinuti, željeli su da se što prije vratim nogometu. Ali, ja sam bio bolestan, traumatiziran od onoga što sam sam sebi napravio. I onda sam potpuno izgubio strast prema nogometu. Inter mi je pomogao, raskinuli smo ugovor, pa sam otišao svojim putem."

Poslije toga ste odigrali još jednu utakmicu za svoj Örebro...
"Nisam se osjećao spremnim, nisam uopće tada razmišljao o nogometu. Više nisam uživao u tom sportu, niti želio biti nogometaš. Početo sam razmišljati o drugim stvarima, druge su mi stvari postale prioriteti."

S nogometom ste se prestali baviti s 18 godina, što ste onda radili u životu?
"Puno stvari. Prvo sam krenuo na terapiju, to je trajalo nekoliko godina. Zatim sam se vratio u školu, pokušao nadoknaditi izgubljeno. Pa počeo raditi. Prvo u muzičkom dućanu, zatim kao novinar. A onda napravio bend, pa počeo pisati vlastite pjesme" završio je Bengtsson.

(goal.com)