ŽVAKA I SPRINT UZ LINIJU
2 dana do prvenstva- Najprepoznatljviji broj 2 ikada!
Nemoguće je zamisliti svjetsko prvenstvo bez Brazila. Brazil predstavlja i njeguje sve ono što svjetsko prvenstvo nosi sa sobom: borbu za trofej, predivnu igru, zabavu, prepoznatljive osmijehe na licima koje teško da možeš ne voljeti! Igrači Brazila kroz istoriju ovdje i na našem podneblju uvijek bili idoli našim mališanima i nerijetko se dešava da skoro više ljudi navija za Brazil nego za naše reprezentacije, a kako i ne bi kad su do sad pet puta osvajali svjetsko prvenstvo (1958, 1962, 1970, 1994 i 2002.) i po dva puta su zaustavljani u finalu i polufinalu, a nikad u istoriji kao jedina zemlja na svijetu nisi propustili svjetsko prvenstvo, a apsolutno svako prvenstvo su igrali jedan od najljepših fudbala i skoro svaki put su nam donijeli neki novi potez zbog kojeg smo izvrtali zglobove pokušavajući ga imitirati sa drugarima vani. Svi i danas kad vidimo i flašu na cesti često ju pokušamo zavrtiti kao Ronaldinho, dok šutamo vičemo Carlooos, a većina nas ima i sliku gdje nosimo onu neobičnu frizuru Ronalda kojom se ne dičimo, ali nam je itekako draga.
Brazil je 1994, 1998 i 2002. godine igrao tri uzastopna finala na svjetskim prvenstvima. 1994. u Americi zvijezde ekipe su bili Romario, Bebeto...pojavio se i tek 17-ogodišnji Ronaldo te su osvojili to prvenstvo pobjedom nad Italijom (0:0 konačan rezultat i 3:2 na penale). 1998. godine u Francuskoj predvodnici generacije su bili Carlos, Ronaldo, Rivaldo, Dunga...Brazil je zaustavljen u finalu od strane Francuske i to porazom od 3:0 od Zidane i društva. 2002. godine Ronaldinho, Ronaldo, Rivaldo, Carlos i kompanija su se ponovo okitili zlatom i pobjedili Kahnovu njemačku sa 2:0 u finalu u Južnoj Koreji.
Ono što je zajedničko svim nabrojanim finalima i prvenstvima je upravo čovjek koji je i tema našeg današnjeg teksta, veliki Cafu. Jedini čovjek koji je igrao 3 finala svjetskog prvenstva u istoriji (nastupao je i 2006. na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj), čovjek koji nikada nije bio glavna zvijezda svoje reprezentacije, kome nije smetalo to što nije u centru pažnje, ali čovjek na koga je se mogla osloniti cijela ekipa i svi da se sklonu sa desne strane to se ne bi osjetilo jer on bi pokrio od beka do krila kao da ima još dvojicu pored sebe!
Rođen je 7. juna 1970. godine u Itaquaquecetuba (Brazil), karijeru je započeo u Sao Paulu gdje je odigrao 95 utakmica zatim prelazi u Zaragozu pa Juventude, Palmeiras da bi 1997. godine prešao u Romu u kojoj je odigrao 163 utakmice da bi nakon toga prešao u velikog rivala Milan za koje igra 119 utakmica prije nego 2008. godine završava svoju vrhunsku karijeru. Dakle 428 klupskih utakmica u karijeri plus 142 reprezentativne. Sa te 142 sa reprezentacijom je i dalje igrač sa najviše utakmica za Brazil svih vremena. Osvajao je trofeje u Španiji, Brazilu, Italiji..
Stil igre je i danas prepoznatljiv i još uvijek predstavlja kako treba jedan bek da igra. Ofanzivno orijentisan, izuzetno brz, tehnički odlično potkovan, energičan, dinamičan, agilan, čvrst i beskompromisan u duelu i uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme sa preciznim centaršutom nakon koga je vaše samo da se poklonite na loptu. Prepoznatljiv je bio i po disciplini, pravom liderstvu, ali i humanosti. 2006. kad je brazilska javnost pozivala igrače na linč nakon loših igara na prvenstvu u Njemačkoj, Cafu je jedan od rijetkih koji je stao pred novinare, obratio se navijačima i suočio sa istim. Uvijek prvi, uvijek uz saigrače kao što pravi vođa i treba da radi.
Profesionalni dizač trofeja!
Osvajao je trofeje gdje god je igrao i samo par pehara nećete naći na internetu, a da ih ne drži ovaj legendarni brazilac sa legendarnim osmijehom:
2x šampion svijeta sa Brazilom (1994 i 2002.), 1x Liga šampiona (Milan 2007.), 2x šampion Italije (Roma 00/01, Milan 03/04), 3x italijanski super cup (Roma 00/01, Milan 03/04 i 04/05), 2x Fiba world cup (Milan 07/08), 3x šampion Brazila (1989, 1991 i 1992.), 2x Copa Libertadores (Sao Paulo 91/92 i 92/93), 2x Copa America (Brazil 96/97 i 98/99), 2x Intercontinental cup (Sao Paulo 1993 i 1994.), 1x Europokal (Real Zaragoza 94/95) i 3x Uefa supercup (Milan 02/03, 03/04 i 06/07).
Individualna priznanja:
4x južnoamerički tim godine (1992, 1993, 1994 i 1995.), 1x najbolji fudbaler Južne Amerike 1994., 2002. u rezervnom timu Svjetskog prvenstva u Južnoj Koreji, FIFA XI 2002, FIFA 100 najboljih ikad, 2x UEFA tim godine (2004 i 2005.), FifaPro World 11 2005, ESPN tim dekade 2009., u 11 najboljih fudbalera ikada 2013., Dvorana slavnih u Milanu, Dvorana slavnih u Romi, u timu 21. vijeka...
Mogu svi igrati fudbal, mogu svi biti zvijezde, najbolji strijelci takmičenja i može se o svima govoriti mnogo, nije zabijao kao Ronaldo, nije driblao kao Ronaldinho, nije šutirao kao Roberto Carlos, ali čovjek sa žvakom i blistavim osmijehom sa brojem 2 na leđima kad uhvati prepoznatljivi sprint kraj desne aut linije i počne da trči... on trči do kraja, DO TROFEJA koji na kraju ponovo podiže sve sa istom žvakom i istim osmijehom, legendarni, od svih obožavan, čovjek iz drugog plana, neponovljivi, pola trofej pola sprint:
MARCOS CAFU!
U foto galeriju smo stavili par slika koje će probuditi nostalgiju u vama i mondijalski duh