Omaž Dirkensteinu!

Dugovječnost i posvećenost su riječi koje najbolje opisuju njega. Da, istina je i taj dan je morao jednom doći. Početkom ove sezone legenda košarke je najavila kraj svoje karijere.

Pisati o njemu je čast i bilo bi mi malo i jedna cijela knjiga, ali pečat koji je utisnuo u historiju košarke je neizbrisiv i bit će upamćen za sva vremena.

Pa da počnemo. Šta reći, a da već nije rečeno o njemu ? Nowitzki je u NBA ligu stigao 1998 godine. Izabrali su ga Milwaukee Bucksi, ali su ga tradeovali u Dallas i tako napravili vjerovatno najveću grešku u historiji svoje franšize.

Do tada nije bilo igrača kao što je on. Visok 214 i perfektan šut za iz svih pozicija i za tri poena. Krajem 20. stoljeća i dalje su na snazi bili snažni visoki igrači koji su 99% svojih poena zarađivali na niskom postu, ali Dirk je uveo revoluciju i postao je preciznija verzija McHalea (šuterski). U prvim sezonama bila je jasna aklimatizacija na novo okruženje i novu ligu, ali nakon što se „ustoličio“ počeo je raditi one stvari koje su i danas prepoznatljive. Autor je vjerovatno trećeg najpoznatijeg poteza u košarci, a to je fade away šut sa jedne noge kojeg je bilo nemoguće izblokirati ako ga branite 1 na 1 licem.

Mislilo se da Dirk nikada neće više dobiti priliku za titulu, pogotovo poslije dominacije Spursa i Lakersa. Jedina mu je utjeha bila ta MVP titula 2007.godine. Prilika se potpuno neočekivano opet ukazala 2011 godine i to protiv tih istih Heata, samo modifikovanih s Jamesom i Boshom.

Dallas nije imao promil šanse, ali ni promil, ni sam im nisam davao više od 1 utakmice, ali oni su šokirali svijet.

Strah LeBrona od prve titule je svakako imalo uticaja, ali niko ne može oduzeti maestralnost Dirka Nowitzkog i njegove nestvarne partije. Dallas je pobijedio s 4-2 i Dirk je ostvario svoj san, NBA titula.

Radost Mikea Cubana na klupi je nešto što sam uvijek želio vidjeti, s obzirom na neuspjehe koji su se nizali. Na stranu njegova ludost i razni istupi, to je čovjek koji voli  i razumije košarku i koji nije kupio Dallas da bise dodatno obogatio nego da bi napravio nešto i dočekao je svojih pet minuta.

Dva veterana Dirk i Kidd, dva buduća Hall of Famera podigli su trofej koji su toliko dugo „ganjali“.

Nakon toga se Dirk postepeno počeo „gasiti“. Zadovoljio je dušu s titulom i igrao je dalje jer voli taj sport. Kao što je on rekao:“ Sada uživam bez pritiska je sve“.

Ove godine Dirk završava svoju karijeru koja je prožeta uspjehom, rekordima i nekim nevjerovatnim utakmicama koje će ustati utkane u historiju ove magične igre. Nikako ne smijemo zaboraviti i njegov uticaj na Njemačku košarku.

Bronza na SP u SAD-u i njegove maestralne partije, kao i srebro na Evropskom 2005. su najveći uspjeh Njemačke košarke, koja je do pojave Dirka Nowitzkog bila prosječna reprezentacija, kakva je i sada nakon što se on oprostio.

Njegove trofeje i rekorde ne mislim nabrajati ovdje, koga zanima ima wikipediju, ali imali smo čast gledati najvećeg Evropljanina svih vremena (čast i Draženu, Kukoču, Divcu, Sabonisu, Stojakoviću, Gasolu, Parkeru, možda i zaboravim nekoga), i vjerovatno drugog najboljeg bijelca u historiji (Larry Bird je ipak priča za sebe).

All Star sam gledao samo zbog njega i one tri trice u 03:00 ujutro su sve na svijetu.

Nikada ga nisam volio, a razlog je taj što je bio rival mojih Spursa čiji sam navijač već 15 godina. Milion puta me je natjerao na nevjericu, ali ono što je Dirk radio nikada niko neće.

Da se ne lažemo novi Nowitzki nikada se više neće pojaviti. Priča se o Porzingisu, Markannenu, ali Dirk je univerzum za sebe.

Hvala ti majstore za dvije decenije  čarolije, posvećenosti, lucidnosti i odanosti.

(Sport.ba)