SVANUĆE EKIPE KOJU SVI VOLE Treneru rasprodali kompletan tim, on promijenio formaciju i sada opet razvaljuju rivale

Piše: Besim TODOROVAC

Da se u fudbalu stvari mogu promijeniti bukvalno preko noći i da je tanka linija između sumornosti i vedrosti pokazao je Monaco u samo sedam dana.

Izmučeni bivši šampion Francuske prije meča sa Reimsom 21. septembra imao je najgori defanzivni učinak u cijeloj ligi, primivši 14 golova u pet utakmica. Taj meč su remizirali 0-0, onda su upisali impresivnu pobjedu 3-1 protiv lokalnog rivala Nice u utorak, da bi ovaj vikend pregazili Brest sa 4-1. Odjednom njihova odbrana djeluje mnogo sigurnije, a napad je procvjetao i opasnost sa protivnike vreba sa svih strana. Ovaj novootkriveni uspjeh podudara se sa novom formacijom ekipe 3-5-2.

U dvije najimpresivnije sezone trenera Leonarda Jardima, koji se, nešto poput Zinedinea Zidanea, vratio na mjesto gdje je nizao uspjehe, njegove ekipe su igrali sa dvije polarno suprotne taktike. U prvoj od tih sezona 2014/15, kada su završili treći u ligi i, sjetit ćete se, nesretno ostali bez polufinala LP-a, tim je bio konstruisan oko betonske odbrane, najbolje u državi bez premca, i kontranapadačkim sposobnostima Anthonyja Martiala, Bernarda Silve i Yannicka Ferreire-Carrasca. Ova kombinacija čvrstine i napadačkog oportunizma impresionirala je Evropu demoliranjem Arsenala na Emiratesu, a Jardima poslala u sam vrh trenerske elite.

Prije toga, Portugalac je imao uspjeha u Olympiacosu i od djece u Sportingu pravio zvijezde (uključujući Islama Slimanija, koji je tada po prvi put igrao u Evropi). Međutim, nedostatak kristalno jasne filozofije koštao ga je borbe za one najveće trenerske poslove. U Monacu, Jardim je dobio baš težak posao da napravi nešto od golobradih mladića i neiskusnih igrača, što je bilo pogotovo mučno kada ti klub svake godine prodaje najbolje od kadra.

U Jardimovoj drugoj najboljoj sezoni, 2016/17, kada je njegov boravak u klubu stigao do vrhunca, genijalno je miksao veterane sa nedokazanim talentima, dodavši igrače poput Kamila Glika, Benjamina Mendyja i Kyliana Mbappea u ekipu koja je već imala Tiemouea Bakayoka i Silvu. Taj tim uspio je osvojiti titulu prvaka Francuske i srca svih navijača evropskog fudbala u sezoni u kojoj su stigli čak do polufinala LP-a.

Igrali su blistav tip fudbala, u formaciji 4-4-2 sa klasičnim napadačkim tandemom. Mbappeova brzina i instinktivni kvaliteti savršeno su se uklopili uz maštu i bikovske fizikalije Radamela Falcaa. Dodajte tu kreativnost i zalaganje Bernarda Silve iza njih i Monaco je zabijao golove kao od šale, iako su znali curiti pozadi, kao u porazu 5-3 od Man. Cityja (dvoboj koji su ipak prošli na golove u gostima).

Porediti tu Monacovu generaciju od prije tri sezone sa ovom sadašnjom možda je pretjerivanje, posebno jer ovoj nedostaje generacijski talent poput Mbappea. Međutim, u Islamu Slimaniju, koji je zapovijedao protiv Bresta, uz gol i tri asistencije, Monaco ima možda čak i bolju fokusnu tačku od Falcaa. Alžirac u svom arsenalu nudi možda sporiji tempo, ali i nepogriješivu radnu etiku.

Kada je Leicester kupio Slimanija od Sportinga za 30 miliona funti 2016., postao je najskuplje pojačanje u njihovoj historiji. Ali taj transfer iz različitih faktora nije uspio, a poslije posudbi u Newcastleu i Fenerbahčeu, daljna karijera mu je bila pod upitnikom. Reunion sa Jardimom očito je iznio njegove najbolje kvalitete i povratio mu samopouzdanje. Statistički, nijedno novo pojačanje nije imalo bolji početak u Ligi 1, čak ni Neymar i Zlatan Ibrahimović. Četiri gola I četiri asistencije u pet mečeva predstavljaju rekord koji je, unatoč malom uzorku, zaista impresivan.

Jardim ga je morao pohvaliti u impresiji nakon meča u subotu, naglasivši napadačevu zrelost i čitanje igre. “Ako bih ga morao porediti sa vremenom u Sportingu, mnogo je pribraniji u završavanju akcija i kreiranju asistencija”, rekao je trener.

Ne smije se zanemariti ni uloga drugog pojačanja Wissama Ben Yeddera kao Slimanijevog sidekicka. Sa pogotkom na svakih 77 minuta, bivši igrač Toulousea nemilosrdan je i hrani se Slimanijevim darom da odvlači defanzivce. Uz hitre Keita Baldea i Gelsona Martinsa po stranama, Jardim postepeno gradi ofanzivu koja bi, ako ne parirala onoj od prije tri godine, barem bila zabavan dodatak vrhu francuskog fudbala.

Pravi ključ svega ovoga je, međutim, igrač koji treba preuzeti Silvinu ulogu na terenu: Aleksandr Golovin. Rus koji ima slobodnu ulogu uz dvojicu između Bakayoka, Cesca Fabregasa i Adriena Silve. Nedostaje mu konstantnost u dobrim nastupima. Nakon svoje najbolje utakmice u crveno-bijelom dresu protiv Nice, nekako je bio neprimijetan protiv Bresta. No, ove sezone daleko je bliži da opravda rekordan klupski transfer kada je stigao u Kneževinu nakon izuzetnog SP-a u Rusiji 2018.

Trebat će nam više od dva meča da dobijemo tačne mjere novog Jardimovog pristupa, ali napadačka živahnost i kvalitet ljetnih prinova, pogotovo Montpellierovog dvojca Ruben Aguilar i Benjamin Lecomte, sluti na dobro. Nemaju teret igranja u Evropi, a dva najčešća konkurenta, Marseille i Lyon, imaju svoje muke ove sezone. Sezona Monaca svakako je sada znatno bliža povratku u normalu, što nije malo ostvarenje za trenera koji bi gotovo sigurno dobio nogu da su izgubili u utorak.