Nekad je čistio ulice, sada sve naplaćuje: Zovu ga Tarzanom i osvojio je udovicu pokojnog prijatelja
Niti jedno veliko takmičenje ne može proći bez nekog senzacionalnog rezultata o kojem će se pričati godinama. Tako je i sa Mundijalom u Kataru kojeg je obilježila velika pobjeda Saudijske Arabije nad Argentinom u režiji Hervea Rendarda, čovjeka specijalizovanog za reprezentativni fudbal.
Renard i nije toliko poznato trenersko ime u svijetu fudbala. Uglavnom je radio van Evrope, a u svojoj karijeri osvojio je dvije titule prvaka Afrike i to sa Zambijom 2012. te Obalom Slonovače 2015. godine.
Renard je, prije nego što je postao trener, bio fudbaler. Nastupao je za Cannes (1983-90) i Stade de Vallauris (1991-97) prije nego što je objesio kopačke o klin u SC Draguignan (1997-98) u dobi od 30 godina.
U Cannesu je trenirao sa 16-godišnjakom po imenu Zinedine Zidane. "Čim sam se suočio s 'top' igračima shvatio sam da nisam toliko dobar. Bio sam igrač trećeg nivao", priznao je Renard, koji je također u omladinskim selekcijama dijelo svlačioncu da Deschampsom i Desaillyjem.
Svi svjetla reflektora usmjerena su prema Renardu nakon njegove pobjede nad gaučosima, ali mu je život bio sve osim lagan.
"Sjećam se da osam godina u kojima sam ustajao u 3 ujutro kako bih išao pokupiti smeće i čistiti zgrade. Fudbal je čaroban, ali to mi pomaže da sve držim u perspektivi", kaže.
Selektor Saudijske Arabije je 1998. objesio kopačke o klin u SC Draguignanu, a tamo je odmah potom, 1999., započeo karijeru na klupi. Istina je da nije moglo bolje početi. Renard je u samo dvije sezone promovisao Draguignan iz šeste u četvrtu francusku ligu.
Claude Le Roy je uvjerio Renarda da ga prati kao pomoćnika u Shanghai COSCO-u i Cambridge Unitedu gdje je nedugo zatim, 2004. godine, postao glavni trener. Iskustvo u engleskoj ekipi nije dugo trajalo i Renard je "emigrirao" u Vijetnam kako bi vodio Nam Dinh prije nego što je preuzeo klupu ekipe Cherbourge, iz francuske treće lige 2005. godine.
Putevi Le Roya i Renarda ponovno su se susreli u Gani 2008. godine: "Hervé je bio moj pomoćnik šest godina. Jednog sam mu dana rekao da je vrijeme da leti sam i već znamo ostatak priče."
Renard je godinama u vezi sa Viviane Dièye, udovicom Bruna Metsua, nekadašnjeg selektora Senegala koji je preminuo 2013. godine od posljedica raka.
"Herve je bio zgodan dečko s obale, 'seks simbol'", našalio se Didier Deschamps nedavno u L'Équipeu.
Shane Tudor, koji je bio pod Renardovim vodstvom u Cambridge Unitedu, je otišao korak dalje: "Bio je zgodan kao grčki bog. Mogao je trčati 10 kilometara dnevno, a da se ne umori."
Renard se može pohvaliti da je jedini trener u historiji koji je osvojio Afrički kup s dvije različite zemlje: Obalom Slonovače (2015.) i Zambijom (2012.). Osim toga, vodio je Maroko na Svjetskom prvenstvu 2018.
"Ovaj kontinent mi je promijenio život. Uvijek sam vjerovao u sebe i ovdje prepoznaju moje sposobnosti", priznao je u intervjuu za 'Le Figaro'.
Fotografija Renarda bez majice, koji pokazuje mišiće, nakon što je osvojio Afrički kup s Obalom Bjelokosti 2015., jedna je od najlegendarnijih na turniru. Ali nije zbog toga dobio nadimak Tarzan.
"Na poluvremenu utakmice koju smo gubili 1:0, poludio je. Rekao nam je: 'Ja sam usrani trener. Imam sjajne igrače poput Yaye Tourea, Gervinha... i ne mogu ih natjerati da dobiju utakmicu protiv Sierra Leonea. Naljutio se i postao poput Tarzana, voljeli smo ga tako zvati. Udario je u stolicu i slomio je. Zapravo, jedan od komadića je pogodio menadžera u glavu. Svi smo bili šokirani. Na kraju smo pobijedili 5:1", prisjetio se njegov bivši igrač Cheick Doukoure.
Renard na dane utakmica uvijek nosi usku bijelu majicu. I za to ima objašnjenje.
"Na Afričkom kupu 2010., protiv Kameruna, nosio sam plavi dres i izgubili smo 3:2. Na sljedećem sam nosio bijeli i nismo samo pobijedili. Završili smo na prvom mjestu skupine ispred Kameruna. Izgubio sam nekoliko utakmica od tada. Ali također sam puno toga dobio i sviđa mi se taj stil", ispričao je on prije nekoliko godina.
Sportsport.ba