Bivši igrač Sarajeva posvađao hrvatske velikane pa kupio pištolj: "Ozbiljno sam shvatio prijetnju Dinama"

Nekadašnji nogometaš Sarajeva Bernard Barnjak je u ljeto 1989. godine prešao iz redova Bordo kluba u Hajduk iz Splita.

Bio je to odgovor Splićana na dolazak Davora Šukera u Dinamo, Predraga Mijatovića u Partizan te Miodraga Belodedića (koji je u to vrijeme bio jedan od najboljih libera na svijetu) u Crvenu zvezdu.

Na Poljudu se zadržao samo jednu sezonu i postigao četiri gola u 23 prvenstvena nastupa, a nakon te splitske epizode njemu se izgubio medijski trag.

Sada je u ekskluzivnom razgovoru za Jutarnji list otkrio kako je imao sve dogovoreno sa Dinamom iz Zagreba, no da se odlučio za prelazak u Split.

"Moram vam nešto priznati, ne znam je li to ikad bilo objavljeno. U decembru 1988. Velimir Zajec je došao u Sarajevo da bi me doveo u Dinamo. Sjeli smo, potpisali nekakav predugovor i dogovorili platu od 150 hiljada maraka i Golf dvojku. Dobio sam odmah i 25 hiljada maraka avansa, s tim da sam pet hiljada odmah morao dati čovjeku koji je bio posrednik u tom poslu. Međutim, na kraju sezone, negdje u maju, prišao mi je Jurica Jerković i ponudio mi odlazak u Hajduk. Znate, ja sam ime dobio po velikom Bajdi Vukasu, kod mene se u kući navijalo za Hajduk, ja sam navijao za Hajduk i jednostavno sam odlučio otići u Split", rekao je Barnjak i zatim dodao kako je zbog poziva iz Dinama kupio i pištolj za svaki slučaj.

"Već sam bio u Splitu kad su me nazvali iz Sarajeva i pitali gdje sam, da me traže ljudi iz Dinama, da su pripreme krenule, a mene nigdje. Javio sam se u Dinamo i objasnio da sam odlučio otići u Hajduk i da nema teorije da se predomislim. A gdje su pare? Rekao sam da ću vratiti 20 hiljada maraka čim ih budem imao, jer sam njihov novac potrošio, a oni su mi poručili da im dugujem 25 hiljada, jer su uračunali i onih pet hiljada posredniku. Ja sam im rekao da ću 20 vratiti, a da me tih pet hiljada ne zanima. Čovjek iz Dinama mi je poručio da ću ja vratiti svih 25 hiljada i da će oni poslati u Split čovjeka koji će me natjerati da vratim sve do posljednje marke. Rekao sam im neka pošalju koga god hoće, ali ću vratiti samo 20.000. I onda sam odlučio kupiti pištolj, češku Zbrojevku, te sam ga stavio ispod sjedala u autu. Za svaki slučaj jer ozbiljno mi je zvučao taj čovjek iz Dinama. Međutim, nije Dinamo nikoga poslao, ali kad sam iz Hajduka odlazio u Španiju, morao sam platiti svih 25 hiljada da bih dobio izlazne papire", dodao je.

Od Hajduka je tražio 200 hiljada i Audi 80 što je i dobio na kraju od splitskog kluba.

"Jerković me pitao kakav novac očekujem, a kako sam imao od Dinama 150 hiljada i Golf II, od Hajduka sam tražio 200 hiljada i Audi 80, poznatog kao 'jaje'. Bio sam Hajdukov navijač, ali kad sam već bio u prilici postaviti cijenu... Kad sam potpisao ugovor na 200 hiljada maraka, pomislio sam da je to novac koji do kraja životu neću moći potrošiti. Nisu moji u Sarajevu bili sirotinja, ali nismo baš bili ni imućni, nego skromna radnička porodica. Tada su plate bile oko nekoliko stotina maraka, s tih 200 hiljada mogao sam kupiti tri dobra stana u Splitu. Nisam kupio na kraju nijedan, bio sam mlad i lud, željan života i provoda... Kad sam imao ja, imali su i svi oko mene, svi u kafiću ili klubu u koji bih ušao. Kad sam na kraju sezone napuštao Split, ne samo da sam potrošio sav novac nego sam bio dužan 12 hiljada maraka jednom vlasniku kafića. A što da vam pričam? Mladost i ludost, tako je bilo", ispričao je Barnjak.

Legendarni Alen Bokšić mu je krsni kum, a otkrio je i kako ga je poslije smrti supruge zadužio za cijeli život.

"Čujemo se, ne često, ali imamo kontakt. Boka je legenda, on mi je kao brat, zadužio me dok sam god živ. Ispričat ću vam samo jednu epizodu s Bokom. Meni je žena poginula 2001. u saobraćajnoj nesreći. Bokšić je došao u Sarajevo na sahranu, a nakon što je sve završilo odveo me na stranu i rekao da će mi na račun uplatiti 100 hiljada maraka, da mi pomogne, jer je vidio da sam izgubljen, a računao je da trebam novac. Boka je neizmjerno velika duša, znam tolike ljude kojima je pomogao, nekima je i stanove kupio", dodao je bivši centarfor Sarajeva i otkrio kako je svojevremeno bankrotirao.

"Kroz karijeru sam ukupno dobio oko milion i pol maraka (oko 750.000 eura), što je ipak bio lijep novac. U Sarajevu sam napravio dvije kuće, imao pizzeriju... I sve je krenulo naopako kad mi je prva supruga stradala u saobraćajnoj nesreći. Nakon tog sam pao u depresiju, dugo godina sam lutao tražeći način da se izvučem. Na kraju sam bankrotirao, otišao u Švedsku kod mame i brata, te ondje upoznao sadašnju suprugu, s kojom sam 17 godina, i doselio se u Sveti Filip i Jakov. Živimo skromno, ali živimo ugodno. Novac me nikada nije zanimao, nije to za mene. Imam prijatelje, svoje društvo, švedsku penziju i nemam potrebe ništa mijenjati. Naravno da sam svjestan svojih pogrešaka, posebno u igračkoj karijeri, ali više ih ne mogu promijeniti", dodao je.

Ovaj sada 60-godišnjak je karijeru počeo u Igmanu iz Konjica, a još je igrao za Sarajevo, Hajduk, Castellon, Famalicao, Apollon te Paniliakos. U redovima kluba sa stadiona Asim Ferhatović Hase je proveo četiri i po sezone.