Đoković otvorio veliku tenisku misteriju: Šta bi bilo da se Borg nije povukao sa 26 godina?

Bjorn Borg jedno je od najintrigantnijih imena u historiji tenisa. Šveđanin je osvojio 11 Grand Slam titula, dominirao svjetskim tenisom i već sa 26 godina odlučio završiti karijeru.

Upravo zbog tako ranog odlaska, decenijama se vodi rasprava o tome koliko je još mogao osvojiti da je ostao na terenu.

O toj temi svojevremeno je govorio i Novak Đoković, koji je istakao koliko je teško porediti igrače iz različitih generacija.

„Ljudi često debatuju ko je najbolji svih vremena, a to je teško uporediti. Naprimjer, Bjorn Borg je osvojio 11 Grand Slam titula i penzionisao se sa 26 godina. Da je igrao još pet ili deset godina, gdje bi bio? I također, šta bi se desilo da nije igrao s drvenim reketom?“, rekao je Đoković.

Dominirao kao rijetko ko

Borg je između 1974. i 1980. godine osvojio čak 11 Grand Slam trofeja.

Pet puta zaredom bio je najbolji na Wimbledonu, dok je Roland Garros osvajao šest puta. U jednom periodu ostvario je niz od 41 pobjede, a posebno impresivan bio je u mečevima koji su trajali pet setova.

Na takvim susretima slavio je u čak 86,96 posto slučajeva.

Jedan od najboljih primjera njegove dominacije bio je Roland Garros 1978. godine. Tokom cijelog turnira izgubio je samo 32 gema.

Borg je ostao i jedini teniser koji je čak tri puta osvojio „Channel Slam“ – Roland Garros i Wimbledon u istoj sezoni. Još nevjerovatniji je podatak da u tim pohodima nije izgubio nijedan set.

Rivalstvo koje je obilježilo jednu eru

Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima rivalstvo s Johnom McEnroeom.

Njih dvojica odigrali su 14 međusobnih mečeva, a rezultat je na kraju bio potpuno izjednačen – 7:7.

Zbog potpuno različitih stilova i karaktera dobili su nadimke „Vatra i led“. Borg je bio poznat po nevjerovatnoj smirenosti, dok je McEnroe bio mnogo temperamentniji.

Šveđanin je profesionalnu karijeru završio sa 66 osvojenih titula, 654 pobjede i 140 poraza, odnosno sa 82,4 posto dobijenih mečeva.

Njegov način igre bio je revolucionaran za to vrijeme. Snažan topspin, dvoručni bekhend, izuzetna fizička pripremljenost i nevjerovatna koncentracija učinili su ga jednim od najtežih protivnika svoje generacije.

Ilie Năstase jednom je njegovu dominaciju opisao riječima:

„Mi smo igrali tenis, on je igrao nešto sasvim drugo.“

Poraz koji mu je promijenio pogled

Poseban trenutak dogodio se 1981. godine.

Borg je u finalu Wimbledona izgubio od McEnroea, a ono što ga je najviše iznenadilo nije bio poraz, već činjenica da ga on nije pogodio na način na koji je očekivao.

„Kada sam izgubio, najviše me šokiralo što uopće nisam bio potresen. To nisam ja: izgubio sam finale Wimbledona i nisam potresen. Ja mrzim gubiti“, govorio je tada Borg.

Nekoliko mjeseci kasnije McEnroe ga je savladao i u finalu US Opena.

Borg je nakon tog poraza napustio stadion i krenuo prema aerodromu dok je ceremonija proglašenja pobjednika još trajala.

Ubrzo je donio odluku koja je šokirala teniski svijet.

Zašto je otišao sa samo 26 godina?

Borg je vremenom izgubio motivaciju kakvu je imao tokom svojih najboljih godina.

Želio je igrati samo povremeno, dok su pravila ATP-a od njega zahtijevala nastupe na najmanje deset turnira godišnje. Zbog toga je odlučio da se povuče.

Pokušao se vratiti 1991. godine, ali tada se tenis već značajno promijenio.

Igrači su prešli na moderne grafitne rekete, dok je Borg pokušavao igrati s drvenim reketom. Nekadašnja prednost koju je imao više nije postojala.

Upravo zato pitanje koje je postavio Đoković i danas ostaje bez odgovora.

Šta bi Borg napravio da je ostao još pet ili deset godina?

Možda bi njegova kolekcija Grand Slam titula danas izgledala potpuno drugačije.